Space Oddity zaglušen šumom valova

Otklon od bilo kakve unaprijed zadane sheme ili čak predvidljive konačne strukture, združen s metijerski kontroliranom izvedbom i kondicioniranom intuicijom, u srži je postupka kojim Maja Šeparović oblikuje svoj nakit. Iz dugotrajna procesa strpljive, minuciozne izrade, rađaju se amorfni oblici koji kao da se opiru zatvaranju u neku formalnu cjelinu. Zato će funkcionalnost, odnosno konačno zaustavljanje procesa izrade e kako bi se rastuća forma ostvarila kao predmet namijenjen nošenju - odnosno nakit, doći iznenada, čak nagonski. Oblici koji nikad ne pretendiraju biti konačni, neizbježni produkti, konstantno će u sebi zadržati element mogućeg nastavka bujanja prema nekoj novoj imaginarnoj formi.

Sigurno tu organsku kvalitetu nakita - umjetnica, k tomu, pri oblikovanju zna proširiti polje svog interesa i proizvesti kakvu pliticu, kutije za nakit ili pak lagane mobile - umnogome određuje sama tehnika izrade. Maja Šeparović će se pri stvaranju nakita služiti prvenstveno rukama, bilo da njima izravno prilagođava materijal, odnosno slobodno ga oblikuje ili, pak, pribjegava tradicionalnoj tehnici "heklanja". Usredotočenost je na detalju koji se upravo rađa, i koji će se postupno, kao spoj neke unutrašnje logike ponašanja materijala i kreativna umjetničina nagona, pretočiti u vizualno intrigantan produkt.

Sam proces stvaranja nakita i na neki način njegova morfološka definicija počinje već odabirom materijala. Školjke, kamenje i obojena ili bijela stakalca brušena morem, dakle sve ono što je bilo odbačeno ili, pak, razjedeno, izbačeno iz utrobe mora, izmijenjeno prirodnim silama, Maji Šeparović će poslužiti kao primarna izražajna materija. Za paučinasto tkanje oko mliječnih stakalaca umjetnica rabi sintetski konac - flaks, a u rješenjima će pribjeći i korištenju plastičnih cjevčica, pa i staklenih, šarenih perlica, a sve kako bi strukturu ostavila što prozračnijom, laganijom, lišenom dojma prisilnog ukalupljivanja. Sakupljeno ona, gotovo ritualno, oslonjena na instiktivni ritam igre svojih ruku i materijala, pretače u krhke oblike koji će podsjetiti na koralje, polipe, morsku travu, pjenu vala ili nakupine planktona. Kada nakit Maje Šeparović stavimo na kožu, on nije puki ukras, nego čak magični predmet kojem sami dajemo značenje i dokučujemo smisao. Doista, koliko god da u njenu radu prepoznajemo poetiku nadahnutu prirodom i morem, toliko možemo naslutiti i dah utopijskog znanstveno-fantastičnog koncepta šezdesetih. Space Oddity zaglušen šumom valova.

Ružica Šimunović

Home - Igra - Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni - Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič kroz galaksiju - Slike s izložbe