(23.09.2004-četvrtak)

TREBAMO LI ŠKOLOVANE KNJIŽARE?
Nenad Bartolčić

Posljednjih se mjeseci u medijima pojavilo više tekstova o knjižarstvu i o problemima knjižarstva u Hrvatskoj, mada teško da bi se za bilo kojeg od njih moglo reći da se analitičnije pozabavio ovim inače važnim segmentom u «lancu knjige». O knjižarama se u nas uglavnom piše kada neki od vodećih hrvatskih nakladnika otvori svoju n-tu po redu knjižaru u opremanje koje je uložio na desetine ili stotine tisuća ili još više eura. Knjižare se spominje i kada nakladnici progovaraju o problemima s kojima se susreću u svome poslovanju, jer knjižare, čast malobrojnim izuzecima, nakladnicima u pravilu kasne s plaćanjem računa, odnosno – duguju im novce.

No, da li se itko u vrijeme otvaranja sve brojnijih mahom tzv. nakladničkih knjižara zapitao tko se to zapošljava u tim novim «prostorima kulture»? Mahom su to studenti kojima je knjižarstvo u pravilu privremeni izlaz iz krize nezaposlenosti, jer na burzi iz njihove struke posao čekaju stotine ili tisuće «konkurenata». A nakon par godina «knjižarenja» većina od njih će, ako se ukaže prilika, napokon pronaći posao u svojoj pravoj struci. No, što je s onima koji u knjižarstvu vide posao kojim bi se iskreno, s voljom i entuzijazmom, željeli baviti za cijeli život?

Na žalost, oni će ovisiti o sreći, o tome da li će se zaposliti u knjižari gdje postoji iskusni knjižar bogat znanjima i spreman da ih prenese svojim novim kolegama. U svakom slučaju «novaci» će ponešto naučiti u hodu, ponešto će im donijeti i vlastiti talent, no što je s upoznavanjem s posebnim knjižarskim programima, stručnijim katalogiziranjem knjiga, analitikom, marketingom, Internetom u službi knjižarstva... U Hrvatskoj je to, na žalost, jako daleko od uobičajenih standarda u zemljama u kojima je knjižarstvo, za razliku od nas, i te kako cijenjena grana. Stoga, razmislimo, ako je već knjiga ponovno u modi, ne bi li napokon trebali (opet) početi školovati i knjižare?

(kraj teksta)