(10.11.2003-ponedjeljak)

FAUST VRANČIĆ
Razgovor s Valerijem Jurešićem

"Snaga i raznovrsnost domaće proizvodnje knjige je jedno od osnovnih uporišta nacionalnog i državnog identiteta i potencijal razvoja zasnovanog na znanju."

KIS (Knjižni informacijski sustav) u sastavu kojeg je i BIP (Books In Print) katalog, projekt je koji nije mogao nastati preko noći... kada si se odlučio za projekt i kada je otpočela njegova realizacija?

Svakako je KIS projekt postavljen dugoročno i uključuje mnoge aktivnosti i razvojne etape. Štoviše, samo mala dimenzija hrvatskog tržišta knjiga uopće omogućuje da se netko ograničenih potencijala i bez državne potpore prihvati takvog posla s nadom da će u dogledno vrijeme ostavariti komercijalan interes. Sve je stvarno započelo negdje sredinom 2000. godine. Prije svega radom na nultom broju magazina Op.a i Katalogu knjiga koji je ona sadržavala.

Što je bilo presudno da se i konkretno otpočne s projektom? Kako si uspio zatvoriti financijsku konstrukciju za projekt?

Nije bilo nikakve potpore u početku. Dobili smo neku manju potporu za Op.a od Ministarstva kulture (dovoljnu za pokrivanje tiska nultog broja), ali projekt smo dugo vukli posve sami. Sa svim krizama i problemima koje takav projekt, u kojem su prihodi toliko odgođeni, donosi. Konačno, uspjeli smo se izboriti za dobivanje sredstava Nizozemskog ministarstva vanjskih poslova. Institut Otvoreno društvo nam je prvi pomogao tijekom 2002., a potom su stigla prva sredstva od Nizozemaca. Iako se Ministarstvo kulture obvezalo pismom tadašnjeg pomoćnika ministra Branka Čegeca da će sudjelovati u cijelom projektu, koji je uključivao mnogo više i novaca i projekata od KIS-a, njihovog odgovora i potpore nema do danas.

Danas sasvim uspješno zatvaramo financijsku konstrukciju, ali sad su već i prvi naši proizvodi na tržištu. Kroz koji mjesec nam potpore više neće biti neophodne, ali će nam omogućiti još snažniji razvoj i hrabriju strukturalnu intervenciju na hrvatskom tržištu knjiga.

Ako nije poslovna tajna, koliki je mjesečni trošak projekta KIS? Kakve su perspektive, omjer potrebnih dotacija i samofinanciranja?

Pa, na ovo pitanje sam dijelom već odgovorio. Naši su troškovi između deset i petnaest tisuća eura mjesečno, ovisno o tome u kakvoj smo fazi, da li imamo veće investicije u nove proizvode ili ne.

Od kojih se dijelova sastoji projekt KIS-a? Što je od toga gotovo a što možeš najaviti kao iduće korake?

KIS se sastoji od nekoliko osnovnih elemenata. Prvi dio je usmjeren javnosti – portal knjiga.hr, na kojem se mogu naći dnevno osvježavani podaci o knjigama na hrvatskom tržištu, vijesti s područja knjige i nakladništva, te tjedna top lista najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj. Drugi je dio poslovni - za nakladnike, knjižare, knjižničare i institucionalne kupce knjiga, a trenutno se najbolje prepoznaje u ponudi tiskanog BIP kataloga.

Osim tih dvaju proizvoda koji su već ponuđeni tržištu, na Interliberu ćemo predstaviti još neke. Da sad ne ulazim u detalje reći ću samo da ćemo u slijedećih godinu dana predstaviti niz web usluga za nakladnike, knjižare, autore i knjižničare koje će omogućiti potpunu trgovačku i informacijsku komunikaciju na hrvatskom tržištu knjiga i integrirati to tržište u svjetsko tržište na najvišoj mogućoj tehnološkoj razini. Već sada je KIS lider među BIP agencijama u bivšoj Istočnoj Europi, ali ono što ćemo uvesti u Hrvatsku tijekom slijedećih godinu dana zapravo je radikalna demokratizacija tržišta knjiga kakva ne postoji nigdje u svijetu.

Sada, kada je prvi hrvatski BIP na tržištu, koliko si zadovoljan učinjenim?

Mislim da možemo biti zadovoljni kako je primljen izgled i funkcionalnost BIP kataloga. Ali, svakako ima još mnogo prostora za ispravke i dopune. Naime, reći ću samo dva podatka koji pokazuju što se sve otvara izradom prvog hrvatskog BIP kataloga.

Prvi je procjena koju je NSK svojevremeno napravio o broju naslova koji će se naći u hrvatskom BIP-u kad ovaj bude napravljen. Procjenjivalo se da je riječ o oko osam tisuća naslova. S tom smo pretpostavkom krenuli. Ali, mi smo sad na oko petnaest tisuća naslova, a procjenjujemo da ćemo tijekom 2004. doseći dvadeset tisuća. Što se to dogodilo? Proteklih dvadesetak burnih godina je zamelo mnoge knjige. Te se knjige sada nalaze po nekim tvrtkama koje se ne bave distribucijom i prezentacijom svojih naslova, privatnika koji svoje naslove diostribuiraju samo osobnim kanalima i tako dalje.

Svima njima je BIP savršeno riješenje. Na jednom mjestu daju podatke o sebi i svojim knjigama, te su automatski ustostručili prisutnost svoje knjige na tržištu. Preko dvadeset tisuća dnevnih pretraživanja naše baze, te stotine prodajnih mjesta (u Hrvatskoj i inozemstvu) s tiskanim katalogom u kojem se nalaze njihove knjige u potpunosti mijenjaju njihov položaj. Ranije knjigu nisu mogli učini prisutnom na tržištu bez komisijskih ugovora sa knjižarima ili distributerima, sad im to više nije potrebno. Uloga distribucije se mijenja. Ali, najvažnije od svega je to što se sad ti nakladnici nama javljaju i ubacuju svoje podatke i mi otkrivamo da postoje ti zametnuti džepovi naslova za koje se mislilo da ih više nema ili da ih nikada nije ni bilo na tržištu.

Drugi jako važan podatak je reakcija kakvu smo doživjeli od stranaca koji su na Frankfurtu vidjeli BIP katalog. Prvo, ljudi s najviših pozicija u nakladništvima Poljske, Češke, Slovenije, Mađarske... su nam čestitali i potvrdili da bi jako voljeli tako nešto vidjeti u svojoj zemlji. Drugo, došlo je do izvrsnih kontakata sa distributerima knjiga u nekim zemljama gdje živi mnogo Hrvata. Tek se stvaranjem BIP baze omogućuje ugradnja ponude naših naslova u njihove sofisticirane knjižarske sustave nabave knjiga. Što to znači? Da bi se moglo izvesti postavljanje informacija o hrvatskim knjigama na svako prodajno mjesto u, recimo, Njemačkoj. Da bi čovjek koji može čitati na hrvatskom jeziku u Njemačkoj mogao pronaći knjigu u svakoj knjižari i kroz njihov sustav (koji knjigu donosi u knjižaru dan nakon što je naručena) dobiti tu knjigu. Što to može značiti za hrvatke nakladnike i autore ne moram ni objašnjavati.

Zašto nema CD-ROM izdanja BIP-a?

Ni u Poljskoj nisu mogli pokriti troškove tiskane inačice BIP-a uz CD-ROM, pa zašto bi na deset puta manjem i još nesređenijem tržištu to bilo moguće? Koliko bi mi primjeraka prodali kad bi se to moglo slobodno kopirati? A, osim toga, tiskani katalog je dodatni proizvod uz web sajt, te CD-ROM ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost, a tiskani katalog donosi.

Koliko je brojna ekipa koja stoji iza KIS-a / BIP-a?

Na projektu nas je radilo od troje do osmero, zavisi od faze u kojoj smo se nalazili.

Koji su bili najveći problemi pri izradi, prikupljanju informacija, obradi i svim elementima od kojih se ovakav projekt sastoji?

Najveći problem je u svakom slučaju neznanje, a ponekad i nepovjerenje koje vlada na tržištu knjiga u Hrvatskoj. Svatko od nas u timu je nebrojeno puta izrekao fraze kojima objašnjavamo da je ovo što radimo besplatno za nakladnike, što je BIP i čemu zapravo služi, da nismo državna agencija, i tome slično. Najsmiješnije su neke državne institucije koje traže da im šaljemo posebne dopise i obvezujemo se na tajnost da bismo od njih dobili podatke o knjigama koje su oni izdali da bi ih javno prodavali! Drugi veliki problem koji nas stalno muči je posvemašnja nekooperativnost državnih insitucija. Primjerice, dok sa nižim razinama u NSK odlično surađujemo, ugovor o suradnji se bojkotira već dvije godine. O Ministarstvu kulture bolje da ni ne govorimo. Oni su već jasno pokazali na koji način odlučuju o knjizi i koji argumenti kod njih nadilaze sve ostale.

Koje ste sve izvore podataka koristili?

Izravno kontaktiranje s nakladnicima, nakladnički katalozi, podaci o prodaji u knjižarama, "snimanje" prodajnih mjesta, CROLIST na NSK, i sve ostalo čega se dočepamo. No, treba naglasiti da BIP agencije nigdje u svijetu ne "love" podatke o knjigama, već im ih dostavljaju nakladnici, a često za to plaćaju i godišnju pristojbu po naslovu.

Kolika je po tvome mišljnju točnost BIP-a, koliko je knjiga pokriveno? Što je sa zalihama s kraja 80-ih, ima li ih još na skladištima nakladnika?

Smatramo da smo pokrili oko 90% naslova. No, već sada smo pokrili bitno veći broj naslova nego što je bio prisutan u svim tržišnim katalozima (knjižare) zajedno. Stvar je u tome da nam se stalno otvaraju nova područja koja tržište uopće nije do sada pokrilo. O tome sam ranije govorio, kao i o tim skladištima.

Koliko si zadovoljan kooperativnošću nakladnika?

Zapravo smo prilično zadovoljni. Naravno, što veći, to bahatiji. Uz iznimke. Veliki su ponekad svjesni da BIP onemogućuje njihove pokušaje za okrupnjavanjem i monopolizaciju tržišta. Vrlo brzo po našoj pojavi uslijedio je niz ponuda velikih da se pretvorimo u njihov produžen servis, ali naša misija je upravo suprotna. Ideja kojom se rukovodimo je: što više knjiga sa što više izvora za što više kupaca. To je jedino načelo za koje vjerujemo da može donijeti bogatstvo i dugoročnu stabilnost tržištu knjiga.

Kakve su prve reakcije korisnika?

Uglavnom jako dobre. Od korisnika zapravo još nismo dobili neku negativnu kritiku. Kritiziraju oni koji se još nisu ni počeli služiti BIP katalogom. Iako, svjesni smo već nekih nedostataka i mnogih mjesta koja možemo popraviti za slijedeću godinu.

Smatraš li da postoji kritična masa korisnika BIP-a koji su spremni i kupiti ga, te naravno, koristiti?

Nakon Interlibera će mi biti lakše odgovoriti na ovo pitanje. To je naše prvo mjesto na kojem ćemo odjednom sresti mnogo potencijalnih korisnika i vidjeti kako reagiraju.

Na koji način misliš da bi KIS/BIP mogli «djelovati» na hrvatsko tržište knjiga?

To sam već odgovorio: radikalna demokratizacija i bogaćenje tržišta knjiga na nekoliko načina. Prvo, tu je nova vrsta transparencije, zatim izjednačavanje mogućnosti oprisućenja knjige na tržištu, zatim informacijska usklađenost sa svjetskim sustavima distribucije informacija o knjizi (gore naveden primjer Njemačke), te niz drugih integracijskih učinaka koje očekujemo od novih usluga od kojih ćemo neke predstaviti na Interliberu, a neke tek najaviti.

KIS nije dobio potporu Ministarstva kulture, a pretpostavljam da je bio prijavljen na natječajima za potporu projektima. Zašto?

Zato što ne znaju što bi s nama. Ne razumiju što to znači. Ne poznaju suvremeno tržište knjiga. Nemaju stvarnih podataka o tržištu knjiga u Hrvatskoj. Imaju previše svojih lobističkih obveza da bi se bavili nečim što dolazi izvana. Nemaju vizije razvoja.

A što je s magazinom Op.a. ? Tržište ga nije prihvatilo u dovoljnoj mjeri ili...?

Op.a je morala privremeno stati da bi smo se mogli usmjeriti na razvoj najvažnijeg dijela KIS-a: baze i prikupljanja podataka do razine stvaranja BIP-a. Sad ćemo je ponovo oživjeti. Početkom godine će izaći kao časopis o knjizi i nakladništvu, namijenjen nakladnicima, knjižarima i knjižničarima. Donijet će prve prave analize stanja tržišta u Hrvatskoj zasnovane na podacima koje prikupljamo već tri godine. Očekujemo da će Op.a pridonijeti povećanju transparentnosti hrvatskog tržišta knjiga.

Kako ocjenjuješ situaciju na hrvatskom knjiškom tržištu? Svaki dio «knjiškog lanca» ponaosob?

Nakladnici su uglavnom nevješti. Imamo mali broj profesionalaca u nakladništvu koji poznaju suvremena tržišta knjiga i koji su stoga vrlo uspješni. A imamo previše tipova koji se ponašaju kao šverceri ili nakupci, kriju podatke i posluju van svih normi. Cehovska organiziranost je gotovo ravna nuli. Tek se jednim dijelom u novoj Zajednici nakladnika i knjižara dade naslutiti da ima ljudi koji počinju tržišno razmišljati i prepoznavati stvarne interese razvoja tržišta knjiga. No, za sada su uglavnom na djelu lobiji koji služe samo pridobijanju sredstava s različitih izvora koji nakladnicima dostavljaju sredstva iz državnog ili gradskih proračuna. Ne primjećuju da su mogući prihodi na tržištu daleko veći i stalniji.

Knjižari su uglavnom robovi komisijske prodaje koja ih čini lijenima i neaktivnima. Ne "trgaju" se nabaviti hitove i promovirati ih. Najvećim dijelom stoje u živom pijesku komisijske prodaje koja im omogućuje da troše nakladničke novce i polako tonu u sve kasnije isplate nakladnicima. Nakladnici koji su to na vrijeme prepoznali i uspjeli nametnuti drugačiji model su danas neki od najbogatijih. No, naravno, to nije jednostavno, i nakladnici, zajedno s knjižarima snose odgovornost za model koji je pojeo već ogromne novce. Kad bi danas svi nakladnici odlučili povući svoje knjige iz komisije i naplatiti razliku, vjerojatno bismo ostali bez knjižara. Koja je odgovornost nakladnika? Kao i kod knjižara – lijenost. Komisija djeluje uspavljujuće na obje strane. Naime, ako vi napravite promociju i agresivnu kampanju za knjigu, a rezultate vidite tek kroz komisijske odjave koje stignu kroz mjesec – dva, a novce tek kroz tri do osam mjeseci, onda nema adrenalina. Kad bi vi napravili akciju, a prodaja vam počela još istog poslijepodneva donositi novce na račun, e tad se počinje drugačije raditi.

No, umjesto da se ide u pravcu zdravog i aktivnog tržišta utapa se u komisijskoj uspavanci koju oživljuju jedino krupne financijske injekcije Ministarstva kulture. Naravno, sve to funkcionira dok tržište raste, a stopa rasta je već tri godine izvrsna. Ovo će biti opet izvrsna nakladnička jesen! No, kad se rast uspori, do čega mora, prije ili kasnije doći, stane ili, nedajbože, krene pad prodaje, onda će se pojaviti ogromne rupe u likvidnosti i pola tržišta će biti pometeno. Reći ćete sve je to tržište, ali nije sa knjigom baš tako. Snaga i raznovrsnost domaće proizvodnje knjige je jedno od osnovnih uporišta nacionalnog i državnog identiteta i potencijal razvoja zasnovanog na znanju. Odatle, problemi na tom tržištu nisu poput problema hrvatske industrije tekstila. Prije bi se moglo reći da nalikuju slučaju brodogradnje. Padne li industrija knjige, s njom pada mnogo toga.

Nakladnici mogu računati na otkup svojih proizvoda (knjiga), na uštrb autora dobivaju i potpore izdavanju tih istih knjiga, knjižare (kao ni autori) ne dobivaju niti lipe, bez obzira obavljaju li i svoju primarnu kulturološku funkciju... Iako se nakladnici neće složiti, moguće je lako ustvrditi da su nakladnici u sprezi s institucijama sistema «iz neznanja» gotovo potpuno uništili neovisno knjižarstvo, knjižare iza kojih ne stoji i sami nakladnici. Tvoj komentar?

To je izravna posljedica komisijske uspavanke, cehovske neorganiziranosti i nedostatka vizije u Ministarstvu kulture. U ovom trenutku su neovisne knjižare već duboko u komisijskom živom pijesku i nesposobne za investicije. Nakladnici, pak, zbog rasta tržišta i lobistički dobavljenih novaca iz državnog proračuna imaju višak sredstava koja usmjeravaju na otvaranje knjižara. Što je naravno posve pogrešno i takvim se pokazalo u svim Europskim zemljama. Prije ili kasnije njihove knjižare će upasti u isto komisijsko živo blato, a prije nego što nakladnici primijete da im upravo knjižare žderu novce koje zarade u nakladništvu, ostat će bez novaca i naći se u nezahvalnom položaju. Nisu razvili kvalitetnu suradnju sa neovisnim knjižarima koji su osuđeni na knjižarstvo, a svoje knjižare će morati zatvarati jer će im inače cijeli organizam potonuti.

Naravno, oni su u to krenuli uvjereni da je to način da riješe problem neplaćanja neovisnih knjižara. No, izuzev u rijetkim tranzicijskim slučajevima, proizvođač paštete neće otvarati svoj lanac trgovina paštetama da bi svladao problem slabe naplate potraživanja iz malih dućana.

Iza KIS-a, BIP-a stoji zapravo tvrtka Faust Vrančić. Pokušaj je ukratko predstaviti, pojedinačne segmente poslovanja... nakladništvo i ostalo?

Naše nakladništvo je, kao i ostali naši projekti u gašenju ili prodaji. Prije proljeća 2004. u Faust Vrančiću neće biti više ničega osim projekta KIS. Svakako želimo čim prije i bezbolnije izaći iz sukoba interesa u kojem stvaramo proizvode za nakladnike, a u isto smo vrijeme i sami nakladnici.

U kolikoj si mjeri spreman na suradnju s nekim sličnim, komplementarnim projektima, u prvom redu mislim na one koji su više okrenuti prosječnim, pa i slučajnim konzumentima knjiga... ? Čini mi se da je KIS / BIP ipak više usmjeren na profesionalne sudionike na knjiškom tržištu?

Mi imamo mnogo sadržaja koji traži daljnju distribuciju. Svaka suradnja na plasmanu informacija koje donosimo je dobrodošla. Vizija našeg razvoja zasnovana je na tome da donosimo riješenja za bolju integraciju i sinergiju sadržaja na tržištu knjiga. Knjiga.hr će postati mjesto sretanja i doprinosa autora, nakladnika, knjižara, distributera i publike. To neće postati centralizacijom kontrole sadržaja ili nečim sličnim, već integracijom koja omogućuje slobodan protok sadržaja. Odatle i naša otvorenost za suradnju.


Razgovarao : Nenad Bartolčić

(kraj teksta)