(15.05.2002-srijeda)

ALT F4 - BULAJA NAKLADA
razgovor s Helenom i Zvonimirom Bulaja

"FlashForward je najprestižniji, odnosno najjači svjetski festival za Flash multimedijalne sadržaje. Kasnije smo shvatili da je to zapravo prvi festival na koji smo se prijavili - točno s druge strane planete - i odmah dobili nagradu."

Dugo smo već planirali ovaj razgovor, no možda je upravo sada sjajan povod za to. U prvom se to redu odnosi vaše prošlomjesečno osvajanje prve nagrade FlashForward2002 u kategoriji Story prestižnog Flash Film Festival - San Francisco, za multimedijalni projekt Priče iz davnine . Kako je uopće došlo do tog projekta? I naravno, kako je bilo na dodjeli nagrade?

Totalno ludilo! Došli i pobijedili. FlashForward je inače najprestižniji festival u ovom fahu, odnosno najjači svjetski festival za Flash multimedijalne sadržaje, a Macromedia Flash je program koji je izuzetno raširen u kojemu se danas radi velika većina multimedije na Internetu, pa i dosta "klasičnih" 2D crtića kao što je South Park. Konkurencija je tako bila paklena. Recimo, u našoj kategoriji, jednoj od dvanaest ravnopravnih, među pet nominiranih bio je i Web Benettonovog magazina Colors. Prijavili smo se na nagovor naših međunarodnih suradnika i upali među nominirane u dvije kategorije. Pored projekta Priče iz davnine iliti Croatian Tales of Long Ago u cjelini, koji je dobio nagradu u kategoriji Story (korištenje narativnog predloška za izradu multimedijalnih sadržaja), crtić Neva kanadskog Flash animatora Edgara Bealsa nominiran je u kategoriji Cartoon. Jedini smo imali dvije nominacije, što je već u startu bio dobar znak. Sama ceremonija nalikuje dodjeli Oskara, u jednoj fancy dvorani u San Franciscu (Herbst Theatre koja je, uzgred, najstarija u Kaliforniji, čak iz dvadesetih!) prikazivali su se kratki traileri svih nominiranih projekata, po pet u svakoj kategoriji, i onako oskarovski, dramatično, oglašavali pobjednici - "And the winner is...". Kad su nas "rekli", Helena, koja je išla na binu po nagradu s animatoricom Laurence Arcadias, koja je napravila Ribara Palunka, bila je potpuno zbunjena i to je otprilike sve što je uspjela reći - "I'm so confused".

Kasnije smo shvatili da je to zapravo prvi festival na koji smo se prijavili - točno s druge strane planete - i odmah dobili nagradu. Tamo su nam svašta napričali - da je ta nagrada san svakog američkog dizajnera, da bi se sad mogli ili trebali obogatiti i slično. Nadamo se da će nagrada olakšati put do američke i svjetske distribucije našeg CD-ROM-a, kad bude gotov. To možda i upali - od trenutka kad smo nominirani zabilježili smo preko 100.000 posjeta našem Webu, sa svih krajeva svijeta.

Koje su osnovne odrednice projekta?

Prvo, projekt je međunarodni. Na njemu trenutno radi preko 40 autora podijeljenih u 8 timova: animatora, kompozitora, glumaca, ilustratora, programera, prevoditelja... iz Australije, Kanade, Njemačke, Danske, Škotske, Bjelorusije, Francuske, SAD-a i Hrvatske. Projekt koji će u rujnu 2002. biti objavljen na CD-ROM-u sastoji se od 4 animirana filma u trajanju od po petnaestak minuta, 4 interaktivne, animirane priče, 3 računalne igre i interaktivne biografije same autorice, Ivane Brlić Mažuranić. Sve to biti će na tri jezika, engleskom, njemačkom i hrvatskom.
Svaki tim ima potpunu autorsku slobodu, tako da je svaka od priča potpuno drugačije multimedijalno interpretirana. Te razlike u pristupu i dizajnu čine ovaj projekt posebno zanimljivim. Svaka priča dobila je potpuno novi identitet u odnosu na dosadašnja vizualna rješenja koja se mogu pronaći u dosadašnjim ilustriranim izdanjima ove knjige, od 1916. do danas.

Da se radi zaista o iznimnim i kvalitetnim autorskim uradcima, osim ove nagrade govore i brojan druga priznanja koja smo do danas dobili. Naime u ožujku ove godine na poziv stuttgartskog filmskog festivala, u okviru programa Flash Generation održali smo u prepunoj kino dvorani vrlo uspješnu prezentaciju. Crtić Kako je Potjeh tražio istinu bio je među 3 nominirana u kategoriji Animation Kanadskog Flash Festivala FlashInTheCan . Crtići o Potjehu i Striboru upali su u službenu konkurenciju za najbolji kratki Internet film na najvažnijem svjetskom festivalu animacije koji će se u lipnju održati u francuskom Annecyu.

Tko se, Helena ili Zvonko, odlučio za Ivanu Brlić Mažuranić?

Pa sam izbor Priča iz davnine za jedan multimedijalan projekt i nije bio težak. A na ovako dramatičan i spektakularan razvoj odlučila se Helena. Naime nakon što je izgubila živce i strpljenje s nekim od naših prijatelja koji su izvrsni ilustratori i animatori, ali nemaju pojma o računalima, odlučila je to što hitnije prekinuti i potražiti ljude na Internetu koji bi htjeli raditi na ovom projektu. Logika je bila jednostavna: ako nađeš sedam ljudi s različitih krajeva svijeta i daš im jednu priču da rade na njoj, onda možda i imaš šanse sve skupa bude dovršiti u nekom normalnom vremenskom periodu.
Tako je Helena u svibnju prošle godine, nakon dvomjesečne selekcije najboljih "Internet animatora" odabrala njih 10, i poslala im jedan e-mail, u nadi da će bar neki od njih i odgovoriti. Već nakon tjedan dana 7 izvrsnih, svjetski priznatih Flash animatora - a taman nam ih je toliko trebalo, jer Priče iz davnine imaju osam priča, a jednu radimo mi - oduševljeno je pristalo na suradnju i tako je sve počelo. Autori rade za simbolični honorar koji im vjerojatno neće niti pokriti troškove. Svi su pristali raditi samo iz jednog razloga: priče Ivane Brlić Mažuranić svidjele su im se na prvi pogled.

Moramo ih nabrojati: Laurence Arcadias, Francuskinja koja živi u San Franciscu i predaje animaciju na dvije akademije u tom gradu, napravila je Ribara Palunka . Katrin Rothe iz Berlina autorica je Lutonjice Toporka u obliku interaktivne knjige. Ljudi iz animacijskih krugova u Zagrebu znaju ih obije, jer su sudjelovale na Animafestu. Ellen McAuslan iz Kopenhagena radi Brateca Jaglenca i sestricu Rutvicu . Nathan Jurevicius iz Melbournea u Australiji napravio je otkačenog Potjeha , Mirek Nisembaum iz New Yorka, inače Bjelorus, slavenski lirskog Jagora , Al Keddie iz Škotske napravio je duhovitu Šumu Striborovu u kojoj likovi govore škotskim akcentom. Konačno Edgar Beals, jedan od najcjenjenijih svjetskih Flash animatora, potpisuje Nevu Nevičicu , vrlo originalan crtić na način lutkarske predstave. A mi radimo Regoča .

Sada, nakon godinu dana zajedničkog rada u kojem smo izmijenili preko 2000 mailova i posao skoro priveli kraju, zahvaljujući izuzetnoj kvaliteti timova, koji su se zaista potrudili dati ono najbolje od sebe, i nakon svih priznanja i nagrada koje nam stižu iako još nismo niti gotovi s poslom, možemo slobodno reći da se radi o najzanimljivijem projektu koji smo imali čast sami inicirati.

Kakvi su daljnji planovi s tim projektom?

Do rujna moramo dovršiti CD-ROM i pustiti ga na tržište. Dalje je sve u božjim rukama. Za sada stvari stvarno idu odlično, vjerojatno Ivana gleda s neba i vuče konce. Pomalo nam se dešavaju i nevjerojatne stvari. Sve što zamislimo gotovo preko noći se i ostvaruje.
Planova za budućnost, naravno, ima na pretek. Svakako bi smo htjeli izaći i sa klasičnim ilustriranim knjigama, adaptirati ove postojeće animirane priče u crtane filmove za TV, video i DVD. A možda najzanimljivije je da nam je jedna od najvećih želja da nakon što CD-ROM ugleda svijetlo dana na našim Internet stranicama pokrenemo novi projekt soap-opere na ovu temu, u kojem bi pokušali proširiti ekipu i svaki mjesec producirati po nekoliko kratkih animiranih filmova u kojima bi ovi likovi nastavili svoj život i međusobno komunicirali kroz "svakodnevne" životne situacije.

No, vratimo se par godina unazad, na same početke vaše izdavačke kuće, koja se, moglo bi se tako reći, među malobrojnima u Hrvatskoj priklonila e-izdavaštvu, i to radi vrlo uspješno. Kako ste se odlučili “odbaciti papir” i zamijeniti ga “nulama i jedinicama”?

Vidila žaba da konja potkivaju... Sa sličnim stranim CD-ROM izdanjima susreli smo se tijekom studija, još početkom devedesetih. Naime, u to je vrijeme vladala neimaština i knjige su, a pogotovo strane, bile jako skupe i nedostupne. Već tada su se za male pare mogle kupiti kompilacije književnih tekstova na CD-ROM-ovima, što je nama, a oboje smo studirali komparativnu književnost, bilo jako praktično. Zapravo, kada se medij CD-ROM pojavio, a to je bilo tijekom osamdesetih, nešto nakon što je audio CD počeo istiskivati vinil i kazete, prvi sadržaji koji su se nudili bili su enciklopedije, rječnici i ovakve književne kompilacije. Medij je jeftin i na njega može stati puno toga.
Ideja da pokušamo napraviti nešto slično javila se tako dosta prije nego što smo krenuli u projekt izdavanja prvog CD-ROM-a, ali smo malo pričekali da naše tržište sazrije, da se pojavi dovoljan broj ljubitelja književnosti koji su vični računalima.

Reakcije na prva dva CD-ROM-a bile su izuzetno povoljne? Ako nije poslovna tajna, u kolikoj su “fizičkoj” nakladi otišli, a koliko ste uspjeli prodati online, preko downloada?

CD-ROM ovi Klasici hrvatske književnosti prodali su se u fantastičnoj nakladi, puno boljoj nego što smo očekivali. Klasici I i Klasici II do danas su zajedno prodani su u oko 10 000 komada, i još uvijek "idu". Književna djela s CD-ROM-ova nismo niti pokušali prodavati online, samo smo dio djela ponudili besplatno na našem Webu, kao demonstraciju mogućnosti CD-ova. Naši CD-ovi su dovoljno jeftini da se skidanje njihovog sadržaja s Interneta ne bi isplatilo - troškovi telefona približili bi se cijeni CD-a, a da o gnjavaži ne govorimo.

Još prije samo dvije - tri godine cijeli svijet je brujao o e-knjizi koja će brzo oduzeti primat tiskanoj knjizi, no koliko vidimo, to se niti izbliza nije dogodilo, čak se može reći da je e-izdavaštvo poprilično uzdrmano relativno skromnim rezultatima. Kakva su bila vaša očekivanja, i što očekujete danas od e-izdavaštva, kakvu mu budućnost/razvoj prognozirate?

Da, mi nikad i nismo zastupali te oduševljene i pomalo ishitrene najave e-knjige, koja bi svoju revoluciju trebala doživjeti na Internetu. Internet je jedna vrlo specifičan medij, koji prvenstveno ima komunikacijsku ulogu. Prodati nešto putem Interneta, a pogotovo digitalni sadržaj, gotovo da je i nemoguće, a sami znamo i zašto. Unatoč tome što imate niske cijene, sve što je u formi nula i jedinica vrlo jednostavnim upisivanjem neke od Web adresa posvećenih piratskim sadržajima, možete dobiti sasvim besplatno. Na Internetu možete razvijati svoje ideje, raditi s ljudima koji su vam idejno i kreativno bliski, ali fizički žive na sasvim drugom kraju svijeta, pronaći brdo - besplatnih! - informacija o svemu i svačemu, ali "mlatiti pare" i to na e-knjizi... hm... nije nam uopće jasno kome bi to i palo na pamet… Sama koncepcija e-knjige pomalo je promašena. Naime, pokušava se forma poznata od ranije - a to je knjiga koja ima naslovnu stranicu, korice, poglavlja... - ukalupiti u nešto novo, a to je Web koji sam za sebe dovoljno dobro funkcionira, a koncepcija e-knjige samo ga ograničava. Recimo, slično kao što su prvi filmovi režirani linearno, kao kazališne predstave, dok se nije zaključilo da film kao medij nudi više. Dobro, ovdje je proces obrnut, svjetska nakladnička industrija vjerojatno se uplašila novoga i pokušala se izboriti za svoju poziciju plasiranjem poznatih koncepata u novom području, uz medijsku pompu koju si može priuštiti. I na kraju su se e-knjige prodavale po cijeni koja je tek neznatno niža od papirnatih, i to publici koja nije navikla plaćati sadržaje.

Vaš projekt u prvi plan stavlja svoju multimedijalnost, kombinira crtić, igru, čitanje, interakciju… nije li upravo to smjer kojim će se stvari dalje razvijati, pa čak u smislu da se usporedo s klasičnim oblikom knjige afirmiraju i suvremeniji koncepti samog “pisanja”?

Pa već danas se razvijaju nove medijske forme, koje su nekako logično proizašle iz digitalnog doba i alata koji nam se danas nude. Naravno, nijedna forma neće potisnuti i potpuno istisnuti onu drugu. Ali što se tiče književnosti novog doba, ona već danas poprima oblike koji su bliži filmu nego papirnatoj knjizi. Na neki način može se i govoriti o novom obliku izražavanja u kojem pisani tekst ima ulogu scenarija za nešto mnogo kompleksnije. Ali to smo imali i do sada, samo u formama koje su nam bile dostupne s obzirom na razvoj tehnologije. Kao što je nastao igrani film, koji ipak polazi od pisane priče, tako danas nastaju multimedijalna literarna djela.

Sudjelujete i na ovogodišnjem Animafestu ?
Što sve pripremate tj. što ćete stići dovršiti za tu manifestaciju?

U Zagreb dolazi sedam glavnih animatora i urednika, pa ćemo u sklopu Animafesta i u suradnji s multimedijalnim institutom MaMa održati trodnevnu radionicu Flash animacije, predavanje i okrugli stol na temu povezanosti Interneta i animiranih filmova, networkinga…
Više o točnim terminima kroz koji dan, kada ćemo sve staviti i na naše Web stranice.

S malim (ili većim) kašnjenjem uskoro će se u prodaji pojaviti i 3. CD-ROM iz serije Klasici hrvatske književnosti ... posvećen drami. Kako je on koncipiran, hoće li na njemu biti i nekih tehničkih inovacija?

Produkcija CD-a Drama ispala je prava drama. Sa svakim novim projektom činilo nam se da će biti lakši za realizaciju od prethodnoga - jer imamo iskustvo - ali je do sada uvijek ispadalo obrnuto. U odnosu na prvotno najavljeni rok izlaska Drama kasni više od šest mjeseci. Glavni razlog je znatna promjena koncepcije: osim osamdesetak dramskih tekstova ukupno 38 autora, od srednjovjekovnih prikazanja do Krleže, CD će sadržati i dio nazvan Povijest kazališta u Hrvatskoj , s osnovnim informacijama o razvoju kazališta u nas i u svijetu, fotografijama i drugim slikovnim materijalima, a najvažnija novost je tridesetak video clipova sa snimkama kazališnih izvedbi, te isječcima iz TV drama i filmova nastalih prema dramskim djelima. Tako smo pokušali hrvatsku dramsku književnost staviti u kontekst izvedbi, bez kojih je svaka antologija drame nepotpuna, a što je kod ovakve vrste izdanja naprosto obavezno.

I za kraj, pitanje o knjizi koju ste nedavno objavili - Iznuđivanje Douglasa Rushkoffa. Tematski, ona se bavi novim tehnologijama, svojevrsnom teorijom Interneta, i zapravo se nadovezuje na ono čime se u praksi bavite.

Pokrenuli smo biblioteku običnih, papirnatih knjiga, Rushkoffova knjiga je prva koju smo objavili. Za ovu godinu pripremamo još nekoliko sličnih naslova. Riječ je o djelima koja se "pametno", problematski bave Internetom i komunikacijskom revolucijom u različitim njihovim aspektima i posljedicama koje oni imaju u različitim područjima - od ekonomije i marketinga do umjetnosti i književnosti. Učinilo nam se da bi se ovakav projekt lijepo uklopio u ovo što radimo, nekako je u skladu s našim imageom.

Naše sugovornike, pa tako i vas, tražimo da preporuče jedan web koji bi svakako trebalo pogledati.

To bi bio once-upon-a-forest.com - osobne stranice Joshue Davisa, jednog od najvećih gurua Flasha i čovjeka koji je sjajno povezao Flash i umjetnost. O "sajtu" je najbojle previše ne govoriti - treba ga vidjeti.

(kraj teksta)