Sva dostignut, rodni grade,
hoćeš, ako s Bogom budeš;
ostav' grijehe i nesklade,
i u svem slavan ti uzbudeš;
raspušteno jur ne plovi,
doć će i veći blagoslovi.
Ali vidim još obijesti
po gradovijeh priko čudo,
a po selih i po mjesti'
jesu, ki se scijene ludo
od grajina ništa manje,
ko rominče da su banje.
...
Druzi Bogu odrejeno
po dućanih brime traju,
meu karbah gdi smušeno
svoe na karte zaigraju,
di su himbe, kletve, psosti,
da se i na mač gredu bosti.
Da na tanac surle skviču,
na prošćenja zvoni zvone,
vićeš puke, di omiču,
pri u ložu, gdi se zgone,
neg' u crkvu, di 'e potpuno
otpuštenje i mis puno.
Placa i teatr već se sciene
nego Božji sveti trimi,
veće sprnje neg' istine,
bezobrazni glunci i mimi,
riječi od smrti neg' života,
svaka sminost neg' dobroga.
A vlasteli i grajani
bogoljubnost malo haju,
i na trgu podbočani
sad se kruže, sad šetaju,
meu ruha i promine,
pravo jedne ženetine.
Ozgar im je ugarštica
srebrijem pucim pobivena,
zdal sviona dostegnica
lipšim zlatom sva našvena,
klobuk mao, mač do nogu,
život štitit ki ne mogu.
...
