IGNJAT ĐURĐEVIĆ

GOSPOĐI NADALEKO

Otkad me je ostavila
prigizdava tva ljepota,
živem tužan bez života
i bez duše, dušo mila.

Ginem, sahnem, gasnem, blidim
ranjen tugam bezbrojnijeme,
misleć, kad će doći vrijeme,
ma Ljubice, da te vidim.

I razmišljam, da jednako
nije biće moje i tvoje:
ja umiram, o gospoje,
a ti uživaš dobro svako.

Ti uživaš u radosti
vode, dubja i zeleni,
a ja kunem, vajmeh meni,
me nezgode, me žalosti,

ke mi skrovna sumnja uzroči,
jesam li ti u milosti,
al' sam dalek tvoj ljeposti
tako od srca kako od oči.

Ah, da mogu krila od ptice
po ljuvenom čudu steći,
za u tebe doć leteći,
uzdisana ma božice!

Nu pokli mi po naravi
nije to dano, moj pokoju,
posilam ti dušu moju
na krilijeh od ljubavi.

SVIJEM DIKLAMI U PROLJEĆE

Jur je cviće,
jur proliće
porodila čes vesela;
na krilima vjetra blaga
rados draga
livadom se zaletjela.
Cvjeticom drobnime, prilijepe diklice,
resite vaše lice;
cvijeće je dubravom, pod cvijećem, ko zene,
gore su rumene:
nebu je istom procavtjelo
cvijećem čelo.
Zora u cvijeću ponosita
od cvijeta vam daž prosipa,
kupite ga, družbo lipa,
ter pojući slatke u glase
okrunite zlatne vlase.
Zelen budi
u razbludi
zorne od rose dar čestiti,
trepti milo vrh od gora;
jasna zora
zelen stere, cvijeće kiti.
Tecite, hodite, seljanke gizdave,
ljuvene na zabave;
hrlite, tecite na slatke celove,
ljubav vas gdi zove.
Od ljubavi rajske cvite
podijelite
ljubovnicim, ki vas dvore;
ljubavim im zaplatite
tuge i smeće, ke ih more;
er ljubav je od ljubavi
plata istina, zaklad pravi....

IZ "MANDALJENE POKORNICE"

Kolikrati ne idući
na moj način red mi od lica,
moj obratih gnjev gorući
put pravednijeh dvorkinjica
i pedepsah sve, što moje
urešenje skrivilo je.

Kolikrati na zrcalo
moj se užeže bijes ognjeni,
er ne bješe prikazalo
sasma ugodnu mene meni,
ter pometnuh gnjevno odveće
i potlačih cklo mrzeće.

Zlatno cvijeće, zlatom svito,
trepti zlatnijem nad kosama;
uši i grlo ponosito
gore u zracijeh zlatna plama;
i zlatom se opkružilo
bijelijeh ruka srebro bilo.

Svo'om tančinom pogled vara
koprenica, kom put resim;
ruho oblačim, koje odzgara
izatkanijem sja čudesim,
na kom dobi sa svijeh strana
istu narav igla znana.

Puna blaga bjeh svakoga,
uz to blago da se ukaže,
koliko je blaga od toga
me ljeposti blago draže;
a pod blagom tijela moga
mraše od tuge duša uboga!

Mraše u meni duša žedna
vječne slasti božanstvene,
gladna darim, ke pravedna
jur uživa dopuštene:
mrazna, crna, gola odveće
svijeh kreposti bez odjeće.

Od zrcala ogled zlati,
prid kijem spravljah red od tijela,
k mojoj duši da tko obrati,
kakva bi se, jaoh, vidjela:
gdi nje oči nazrele bi
grđi od pakla pako u sebi?!

Home - Igra - Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni - Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič kroz galaksiju - Slike s izložbe