Dundo
Maroje
Dundo Maroje je tekst u kojemu autor najprije određuje prostor scene i grada u
prologu Negromanta od Velicijeh Indija zvanog Dugi Nos, a onda dodatno mobilizira prostor
pozornice preseljenjem scene iz Dubrovnika u Rim i opisom putovanja u Velike Indije.
Preobrazbe prostora, njegovo preoblikovanje i prenošenje radnje u druge gradove jedna je
od najvažnijih komediografskih inovacija u renesasnsi. Negromant potpuno jasno iznosi na
vidjelo njegovu teoriju o akomodavanju, o sukobu ljudi nazbilj s ljudima nahvao, kao i
aluzivnu teoriju o zlatnom dobu. U tu je komediju Držić uselio pravila društvenosti i
književnosti na razini dosega tadašnjih najboljih europskih teatara. On dramatizira
priču o Dubrovčanima u Rimu, o nevoljama staroga Maroja i o raspuštenosti njegova sina
Mara, o domišljatosti sluge Pometa i Popive, o mudrosti, ali i društvenoj suvištnosti
vječnoga đaka i mudraca Kotoranina Tripčeta, o snalažljivosti Dubrovkinje Pere, o
sreći kurtizane Laure. Uz to se javlja cijela galerija stvarnih, a danas zaboravljenih
dubrovačkih likova koji su izravno ili u uzgrednim spomenima prešli onamo s dubrovačke
ulice, a predstavljaju ljudsku komediju do tada neviđenu u hrvatskoj književnosti -
poštar Mazija ili Grubiša, mornar Dživulin, trojica mladih trgovaca, Sadi ?udijo,
Milava koja prodava sirenje, Bokčilo koji je nekada imao tovjernu, a sada je sluga starom
Maroju...
(Pometove riječi)
"Ma se je trijeba s bremenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko
hoće renjat na svijetu. Kralj je čovjek od ljudi, kad se umije vladat. Nije ga imat
dinar, er vidim mnoge s dinarmi potištene; nije ga bit doktur, er vidim mnoge te brigate
fantastike; nije ga bit junak s mačem u ruci, er su ti većekrat ali ubijeni ali ih su
pune tamnice; nije ga bit poeta ni komedije umjet činit, er tizijem svak ore i na svaki
ga pijer hoće operat, kao bastaha, a umjesto zahvaljenja da mu reku: `Ne valja ništa,
iždeni!`, i da mu neprijeatelji ostanu; nije ga bit mužik, er tizijeh druzi čine pjet
kad veću volju plakat imaju."
Trjeba je bit pacijent i ugodit zlu bremenu, da se pak dobro pbijeme
uživa. Svakijem kami! Maro mi prijeti, a ja mu se s baretom u ruci klanjam; Tudešak me,
moj idol, dviže s trpeze, s delicija! srcem mučno idem - čijerom volentijero. I tko k
meni dođe: "Pomete, opravi mi", - opravljam; "Pođ' za mene", - idem;
konselj mi pita, - umijem mu ga dat; psuje me, - podnosim; ruga se mnom, - za dobro
uzimljem. Ovaki ljudi renjaju!"
Home - Igra
- Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni -
Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako
je govorio Zaratustra - Sto godina samoće
- Vodič kroz galaksiju - Slike s izložbe
|
