Ksaver Šandor Gjalski
ZA MOJ ŽIVOTOPIS (1898)

U petak sam se rodio (26. oktobra 1854) nešto prije ponoći. Moj prvi glas novorođenčeta bio je popraćen udaranjem stare dvjestagodišnje ure, kojim je najavljivala dvanaest sati, ili, kako je u ono još romantično u nas doba primalja, valjda također romantična, inače supruga felčera iz obližnjeg trgovišta, uskliknula: "Die Geisterstunde!" I tako, rođenu u petak, u takvu uru, budu mi od prvoga časa u životu pratilicama starodavne predsude i bojazni; a malo zatim zahvati me bolest tako jako da su i prizvani liječnik, i felčer, i žena mu primalja odsudili te mi je živjeti samo još nekoliko sati, pak - žene oko zipke nisu više dvoumile da tako mora biti kad sam se u petak rodio.

...

Od njega sam (oca) i od prvoga časa primio neizbrisivu ljubav za sve što je slavensko, a još više ljubav prema rođenoj grudi - domovinsku ljubav.

Isto je tako uznijetio u meni od prvoga časa ljubav za knjigu. Sam je najviše uživao kad bi se, riješen od dnevnih poslova, mogao prepustiti lektiri milih mu latinskih klasika, a uvijek je s najvećim zanosom i poštovanjem govorio o ljudima proslavljenim na polju knjige. Poeziju je visoko cijenio.

Majka je također ljubila lektiru. Iz najranije mladosti pratila je vjerno lijepu knjigu kako francusku, englesku tako i njemačku. Bila je i umna i neizrecivo dobra gospođa, ljubljena od sviju što je poznavahu, kako od seljačkoga svijeta tako i od gospode. Odlikovala se toplim čuvstvom, plemenitim srcem i ponešto sanjarskom dušom koja je uživala u fantazijama romantičnih pisaca.

Home - Igra - Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni - Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič kroz galaksiju - Slike s izložbe