HANIBAL LUCIĆ
(Hvar, 1485 - Hvar, 1553)
Hanibal Lucić rodio se u jednoj od najimućnijih plemićkih obitelji, a
prvu je izobrazbu dobio u rodnom mjestu, u kojem je već u XIV. st. postojala
dominikanska, a u XV. stoljeću i komunalna humanistička škola. Obavljao je poslove i
dužnosti hvarskoga suca, odvjetnika, defensora komune, branitelja plemićkih prava protiv
zahtjeva pučana, izaslanika Velikog vijeća u Mlecima. Iz toga, ali i iz njegovih djela,
vjerojatno je da je imao i višu humanističku izobrazbu. Kao mladić je doživio pučki
ustanak (1510-1514). Unatoč tomu što ga se obično gledalo kao nepomirljivog
neprijatelja pučana, ne treba izgubiti iz vida da je u svojoj oporuci (1553) sva pokretna
i nepokretna dobra ostavio sinu Antunu, plodu ljubavi s jednom pučankom, kojeg naziva
svojim "prirodnim sinom".
Zahvaćen renesansnim duhom koji se i u Hvaru očitovao u svim područjima života,
Lucić je oko 1530. počeo nedaleko od grada graditi svoj renesansni ljetnikovac. Umro je
u Hvaru i pokopan u obiteljskom grobu u crkvi franjevačkog samostana. Već 1556. sva
njegova pjesnička djela objavio je njegov sin Antun, pod naslovom Skladanja izvarsnih
pisan razlicih.
Pripada drugoj generaciji hrvatskih renesansnih pjesnika, pojavio se poslije Marka
Marulića, Šiška Menčetića i Džore Držića, istodobno s Petrom Hektorovićem,
Mikšom Pelegrinovićem, Mavrom Vetranovićem. Napisao je prvu hrvatsku dramu s
nacionalnim sadržajem (Robinja).
Što se Lucićeve mladenačke lirike tiče, sam ih je pjesnik, u skladu s uvriježenim
renesansnim navadama, sveo svega na 22 pjesme, koje su iznimno sadržajno raznolike. Sve
njegove ljubavne pjesme ispunjene su temeljnom porukom o trajnoj etičkoj vrijednosti,
vjernosti i iskrenosti.
Lucićeva drama Robinja smatra se jednom od najizvornijih
hrvatskih renesansnih tvorevina. Izvor koji je Luciću vjerojatno poslužio kao podloga za
unutarnju dramatiku djela je tradicija hrvatske trubadursko-petrarkističke poezije. To je
prvi hrvatski dramski tekst u kojemu se radnja u punom smislu riječi zbiva na pozornici.
Ona je od strane suvremenika morala biti shvaćena kao dio svoje stvarnosti. Sve što je u
njoj prikazano moglo se provjeriti u svakodnevlju. Robinja je drama koja gradi
svoju dramatizaciju oko informacijskoga manjka - ona je istraga o tjelesnoj čistoći, ali
i dramatizacija pretrage po robinjinoj duši. Lucićevoj je Robinji teško pronaći
europskih dramaturških istovrsnika. Ujedno je to jedna od najstarijih europskih drama u
kojoj se dramatizirao ženidbeni završetak kojemu su nazočni i djevojka i mladić, jer
antička drama nije poznavala takav obrazac. Robinja je napisana čitavo stoljeće
prije nego što je Hvar 1612. dobio javno kazalište i nju možemo smatrati prvo
kazališnom zgradom u hrvatskoj književnosti sagrađenoj prema pravilima modernoga duha.
Home - Igra
- Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni -
Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako
je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič
kroz galaksiju - Slike s izložbe
|