Kao i Gundulić, rođen je u uglednoj dubrovačkoj vlasteoskoj obitelji. Nakon školovanja u rodnome gradu, obavljao je razne državničke službe, u kojem je čak bio knezom Dubrovačke Republike pet puta. U književnosti je je poznat po svojoj lirskoj poeziji i po religioznoj poemi Mandalijena pokornica, koja je za pjesnikova života objavljena dvaput - prvi put u Veneciji ili Anconi 1630., a drugi put 1638. Od tih izdanja nije sačuvan ni jedan primjerak. Jedini je sačuvani primjerak trećega izdanja iz 1659. i čuva se u Knjižnici Male braće u Dubrovniku. Ta poema pripada žanru baroknih plačeva koji su bili prošireni u hrvatskoj književnosti XVII. stoljeća. Pisana je u osmeračkim katrenama, u tri pjevanja opjeva obraćenja slavne grješnice. To je djelo po motivu i načinu pristupa temi blisko Gundulićevim Suzama sina razmetnoga, premda u Bunićevu djelu ima više pripovijedanja nego u Gundulićevu, koje je lirski monolog. Bunić, kao i mnogobrojni drugi onodobni umjetnici nadahnuti Mandaljenom, prikazuje je najprije kao zavodljivu grješnicu koja se naglo skruši i stane nagrđivati. Ona postaje žena spremna služiti i dvoriti.

Njegova zbirka pjesama Plandovanja ostala je u rukopisu. Lirika zastupljena u toj zbirci uglavnom pripada tradicionalnim vrstama kojima obiluje hrvatska lirika još u 16. stoljeću - to su ljubavne pjesme koje nasljeduju trubadursko-petrarkističku poeziju, pastoralne pjesme i pjesme koje okreću na refleksivnu tematiku. Njegova ekloga Gorštak parodija je petrarkističke i pastirske poezije. Suvremeni talijanski pisci G. B. Marino i G. Chiabrera utjecali su na Bunićevo pjesništvo, no sigurno je i da je poznavao antičku liriku, Petrarcu i hrvatsku petrarkističku poeziju, osobito onu Ranjinina zbornika.

Bunić je istaknuti barokni pjesnik sa svim osobinama toga pjesništva - antitezom, jakom metaforom (čestio duhovitom, začudnom, katkada ironičnom, pa čak i parodičnom i paradoksalnom).Za njegovo je pjesništvo važan pojam concetta, koji se, između ostalog, odnosi i na takav neobičan tip metafore - to je prije svega u svakom smislu oštrouman način izražavanja, ingeniozno formuliran iskaz, koji je usko povezan s poantom. Taj pojam označava ludičnost i artificijelnost baroknoga stvaralaštva koji nastaje oponašanju (mimesis) usuprot, usuprot istini i zbilji. Stih mu je uglavnom osmerac i dvanaesterac, a u Plandovanjima je i desetak pjesama u neizometričnim strofama.

Bunićevo je pjesništvo prije svega vrijedno po modernom senzibilitetu kojega unosi u onodobnu hrvatsku književnost, kao i visokoj estetskoj kvaliteti. To je lirika koja slavi tjelesne draži žene, njezine kose, oči, "snježane ruke bile", usta i dr. Uz to, Bunić u svojoj lirici osobito naglašava lirski subjekt, koji u njegovom pristupu postaje dio teme - on više nije samo dio platonističko-petrarkističkog shvaćanja poezije, nego je dio senzualističkog i humorističkog shvaćanja ljubavi. U poeziji marinizma usta su jedan od centralnih motiva koji je vezan uz senzualizaciju poezije, a tako je i u Bunića - poljubac ili cjelov shvaća se kao vrhunac i najintimniji izraz ljubavne povezanosti i užitka.

Home - Igra - Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni - Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič kroz galaksiju - Slike s izložbe