JUNIJE PALMOTIĆ
(Dubrovnik, 1607 - Dubrovnik, 1657)
Kao nijedan drugi književnik staroga Dubrovnika, Palmotić
je imao sreću da njegov suvremenik Stjepan Gradić, učeni bibliotekar Vatikanske
knjižnice, napiše opširniji prikaz njegova života i djelovanja na latinskom. Ta je
informacija poslužila kasnije kao najvažniji izvor informacija svim kasnijim
Palmotićevim biografima.
Rođen u vlasteoskoj obitelji, u dvadesetoj godini primljen u Veliko
vijeće, čitava života je obavljao razne državne službe. Time je proveo tipičan
život dubrovačkoga vlastelina koji se nije dao na more ni u trgovinu. Književnošću se
počeo baviti u mladim danima i već tada se pokazao vještim improvizatorom i
versifikatorom. Nastavlja se neposredno na rad Ivana Gundulića i godinama snabdijeva
potrebnim repertoarom omladinske kazališne družine u Gradu (Isprazni, Smeteni, Orlovi).
Zahvaljujući podacima iz rukopisnih kodeksa, za neke Palmotićeve drame znamo kad su
prikazivane (Atalanta 1629; Pavlimir 1632; Akile 1637; Natjecanje
Ajača i Ulisa 1639; Elena ugrabjena 1640; Danica 1644; Alčina
1647; Lavinija 1648).
Palmotić je osim drama pisao i pjesme, osobito je rado pisao šaljive
pjesme kakve su u starom Dubrovniku bile uobičajene i koje su, redovito opterećene
otvorenim i neugodnim aluzijama. Na žalost, ništa se od Palmotićevih sastavaka "na
narodnu" nije sačuvalo. Sačuvala se odulja šaljivo-satirička poema Gomnaida.
Među suvremenicima i naraštajima koji su slijedili uživao je slavu
velikog pjesnika. Novija istraživanja i prosudbe njegova djela mnogo su kritičnija. Bez
obzira na stvarnu vrijednost, Palmotić je u svojim dramama odrazio prilike i odnose
suvremenog mu Dubrovnika, kao i ideje i nazore svojega vremena. U to doba, uvjerenje da
posjeduju nešto lijepo, dragocjeno i trajno, očitovat će se u dubrovačkih
književnika. Ako je njihovo isticanje i slavljenje slobode ponekad natrunjeno
materijalističkim osmišljavanjem, ugodnim životom u zabavi i raskoši, to nije smetalo
oblikovanju čiste pjesničke koncepcije ljubavi prema svom gradu i državi, prema
"dubravi". Palmotić je u svom vremenu prednjačio počevši iz početka - u Pavlimiru je povezao Dubrovnik s Epidaurom,
udahnuo ponos postojanosti i snagu odhrvavanja neprijatelju, osobinu koja je Dubrovčanima
često trebala i često dolazila do izražaja. Pjesnikov je temeljni poticaj bio pjevati o
svom gradu - stoga u svakoj drami, gdje mu se god ukaže prilika za to, Palmotić slavi
Dubrovnik rado spominjući zakone i "mudru gospodu" koja znadu "sveđ
skladno" vladati. Često ističe da dubrovačkoj umješnosti u vladanju i spretnoj
plovidbi između grebena opasnosti, između "orla siva, silna zmaja i ljuta
lava" treba zahvaliti to što žive u miru.
Uz do sada rečeno, u njegovu djelu treba naglasiti zanimanje za područje
izvan granica svoga grada i Republike, povezujući njegovu tradiciju sa slavenskim
zaleđem. Što se tiče odnosa prema vlasti, Palmotić je izraziti pripadnik svoje klase -
sva glavna lica u njegovim dramama su članovi plemićkih i kraljevskih obitelji, a radnja
se redovito odvija na dvorovima. Vrline svojih junaka redovito povezuje s činjenicom što
su plemenite krvi. S druge strane, kao isusovački đak i vjerni sin stoljeća katoličke
obnove, Palmotić često moralizira osuđujući raskoš i urese, a podsjećajući
muškarce na slavu predaka.
Strukturama svojih drama, tematikom, ljubavnim zapletima, himnama i
plesovima punim životne radosti i poziva na uživanje, Palmotić se pokazuje kao pisac
koji pristaje uz ovozemaljski život i razumije zadatke umjetnosti u tom pogledu, ali i
ocrtava ukus i vrijeme za koje je pisao. Sve norme i ograničenja koja su nametana nisu
mogli uništiti porive probuđene u renesansi. Palmotićeve drame su se igrale, ljudi su
ih slušali, uživali u pjesmi, glazbi i plesu. Pa i u tome, u njihovoj povezanosti s
kulturno-društvenim i idejnim očitovanjima suvremenika, treba gledati dio vrijednosti i
značenja Palmotićevih drama.
Home - Igra
- Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni -
Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako
je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič
kroz galaksiju - Slike s izložbe
|