|
JOSIP PUPAČIĆ
(Slime
kraj Omiša, 19. rujna 1928. - Krk, 23. svibnja 1971.)
Završio gimnaziju u Splitu i Filozofski fakultet u Zagrebu.
Bio je urednikom kultnoga časopisa Krugovi i časopisa
Književnik. Kao lektor je radio na Sveučilištu
u Lyonu (1961.-1963.). Na Filozofskom je fakultetu radio
na Katedri za stariju hrvatsku književnost.
Za razliku od svojih vršnjaka krugovaša (S. Mihalića,
I. Slamniga, M. Slavičeka), Pupačić više slijedi Kaštelanov
motivski trag koji ga vodi začudnosti djetinjstva, uspomenama
i opsesijom smrću. U njegovoj poeziji otkrivamo idealne
slutnje još nepomućenih davnih sjećanja, ali i traganje
za izgubljenim dječaštvom koje neprestano prati pritajena
sumorna reminiscencija prošlosti. I u najzanosnijim njegovim
ushitima pritajeno je prisutan osjećaj tuga koji je nekada
davno zakrio vedrinu sreće. Obitelj je ishodište njegove
poezije, ali i njegova bol koju neprestance izriče - sve
njegove nostalgije, tuge, sumorna sjećanja na mrtvu braću,
na samohrane sestre, na nesagrađenu kuću, na opustjelu
idilu zavičaja, nose obilježja toga kobno zaustavljenog
smijeha mladosti. Misaono spoznavanje koje prati taj nespokoj
dio je njegova pjesničkoga nadahnuća, tako da se poetska
simbolika i metaforika pretvaraju u unutrašnju lirsku
dimenziju. Pupačićev je doživljaj konvergirao od zelenih
livada djetinjstva do nespokojstva mladosti, u njoj se
javlja istodobno dječak i zreo čovjek koji progovara izričujći
očitovanja ljudskoga bola, jer, kako je sam pjesnik napisao:
"Ništa nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena
s ljubavlju. I ništa tako sveto kao život.".
Vizualizaciju slika ostvaruje iznimnom vezom između realnoga
i irealnoga svijeta doživljavanja, osobito povezanu s
zvukovnom stranom izraza.
Jezično mu je izražavanje jednostavno, minimalističko,
lišeno ukrasa i prožeto izvornom i slikovitom metaforikom.
Pjesme su dorađene i izrazito ritmički strukturirane.
Što se metrike tiče, u njoj se približava šimićevskoj
koncepciji, vraćajući se, od svih pripadnika svojega naraštaja,
u najvećoj mjeri hrvatskoj tradiciji i njezinoj dugostoljetnoj
stečevini.
Među najpoznatijim su mu pjesmama More, Tri
moja brata i Zaljubljen u ljubav.
Stradao je u zrakoplovnoj nesreći na krčkom aerodromu.
Zbirke pjesama:
Kiše pjevaju na jablanima (1965.), Cvijet izvan
sebe (1958.), Oporuka (1965.), Moj križ
svejednako gori (1971.), Sabrane pjesme (1978.).
Home - Igra
- Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni -
Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako
je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič
kroz galaksiju - Slike s izložbe
|