MARKO MARULIĆ
(Split 1450. - Split 1524.)
U vrijeme Marulova rođenja Split je već trideset godina
bio pod mletačkom vlašću, a prije 1420. grad je pripadao ugarsko-hrvatskoj državnoj
zajednici. Vlast hrvatskih velikaša ugarskih podanika morala je u doba Marulićeve
mladosti biti u svježem sjećanju starijih ljudi, i sve je to vidljivo i u Marulovu
bogatom rječniku, gdje nalazimo mađarskih i njemačkih riječi. Štokavski oblici,
kojima je Marulićeva čakavština prošarana, a koji nemaju samo metrička opravdanja, a
ima ih i u prozi i privatnim pismima, svjedoče o ugledu štokavskih oblika. Tu je klica
zajedničkog književnog jezika; tu je jasno da to nije veza samo s Dubrovnikom (premda i
to), nego i s bosanskim govorima.
O Marulićevim mladenačkim godinama stvorila su se dva oprečna
mišljenja - s jedne strane sačuvala se priča da je živio raskalašeno i poslije se
pokajao zbog načina svojega života i obratio, a drugi stav je da je od početka
više-manje živio kao pustinjak. Svakako, aktivno je sudjelovao u gradskom životu, u
službama koje su bile vezane uz sudstvo, imao je svoju "klapu" u kojoj je bio
omiljen. Imao je bogatu knjižnicu (sačuvao se popis knjiga te knjižnice, premda ne
baš posve precizan) u kojoj je bilo i svjetovnih renesansnih knjiga, kao i knjiga
dalmatinskih latinskih pisaca.
Svjetsku slavu M. su donijela latinska djela: De
institutione bene vivendi (Uputa za dobar život, Venecija 1506) i Evangelistarum
(Venecija, 1516). To su kompendiji katoličkog morala i upute o tome kako taj moral treba
održavati, ilustrirane primjerima iz Evanđelja i života svetaca. Po tim djelima, koja
su doživjela mnogobrojna izdanja i bila prevedena na više jezika, Marulić je postao
pisac svjetskoga glasa. Što se tiče njegove latinske poezije, koje je prema podacima
moralo biti dosta, sačuvano je vrlo malo - većina sačuvanoga su pobožna razmatranja, a
osobito su zanimljive manje prigodne pjesme, epigrami, poslanice i tužaljke.
Najvažnije latinsko djelo mu je Davidias, pronađeno 1924. u
Nacionalnoj biblioteci u Torinu, zametnuto i nezapaženo od naših stručnjaka, da bi
1952. bilo "ponovo pronađeno". Davidijada je ep koji u 6758 heksametara
raspoređenih u četrnaest pjevanja obrađuje život starozavjetnog kralja Davida. U djelu
je spojena biblijska tema i humanizam, a takva djela imaju dugu tradiciju, i u Marulićevo
doba postaju ponovno popularna kao opozicija pretjeranom oduševljenju za pogansko.
Marulićevo najvažnije hrvatsko djelo je Judita, u kojoj se iznosi priča iz
Staroga zavjeta, isto kao i u drugom djelu Susani. Judita je dovršena 1501., a
tiskana tek 1521. Osobito je zanimljiva Marulićeva posveta Judite kumu Don Dujmu
Balistriću - to je prva rasprava na hrvatskom jeziku. Marulić je u Juditi
najbolji upravo tamo gdje se odvaja od biblijske priče i daje sliku svoga vremena.
Njegovo slikarsko oko je došlo do izražaja najviše u opisnim dijelovima eposa, u
prikazivanju pokreta vojske, opsade, gozbi, odijevanja itd. Stih Judite je, kao i Susane,
dvostruko rimovani izosilabični dvanaesterac.
Osim ovih većih djela Marulić je ostavio i više kraćih hrvatskih
pjesama, od kojih većina upozorava na tursku prijetnju: Molitva suprotiva Turkom, Tužen'je
grada Hjerozolima.
Na kraju obaju velikih spjevova Marulić spominje hrvatske knjige, što je
osobito zanimljivo baš po tome jer njegovo djelo svjedoči o starijoj tradiciji
pismenosti na narodnom hrvatskom jeziku: zacijelo su neki od njegovih prijatelja pisali
pjesme i na pučkom jeziku, ali nema sumnje da je puninu tomu izrazu dala upravo
Marulićeva ličnost, koja svakim novim dokumentom i svakom novom analizom postaje sve
zanimljivija i sve više imponira.
Odabrana
bibliografija:
Marko Marulić: Judita; Suzana; Pjesme, u Pet
stoljeća hrvatske književnosti, knj. 4, Matica hrvatska : Zora, Zagreb,
1970.
Dijaloški i dramski tekstovi,
prir. Nikica Kolumbić, Književni krug, Split, 1994.
Versi harvacki (izbor), prir. Tonko
Maroević i Mirko Tomasović, Erasmus naklada, Zagreb, 1996.
Judita, prir. Milan Moguš, Matica
hrvatska, Zagreb, 1998.
Zbornik u proslavu petstogodišnjice rođenja
Marka Marulića 1450-1950, s bibiliografijom, ur. Josip Badalić i Nikola
Majnarić, JAZU (HAZU), Zagreb, 1950.
Slamnig, Ivan. Marko Marulić, kozmopolit i patriot,
u Hrvatska književnost u europskom kontekstu, ZZK : SN Liber,
Zagreb, 1978.
Tomasović, Mirko, Marko Marulić Marul,
s bibliografijom, ZZK, Zagreb, 1989.
Marko Marulić, u Dani hvarskog
kazališta, knj. 15. - Književni krug, Split, 1989.
Home - Igra
- Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni -
Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako
je govorio Zaratustra - Sto godina samoće
- Vodič kroz galaksiju - Slike s izložbe
|