MARIN DRŽIĆ
(Dubrovnik, 1508. (?) - Venecija, 2. svibnja 1567.)

Marin Držić (s nadimkom Vidra) bio je pjesnik, dramatičar i političar iznimno nemirna života, dubokoga osjećaja za okolnu zbilju i nepotkupljive sposobnosti da viđeno pretvori u istinsku poeziju - prije svega vizualnu poeziju scene. Taj najveći komediograf hrvatske književnosti rođen je u pučkoj obitelji u kojoj se s nelagodom čuvalo sjećanje na kotorsko porijeklo i gubitak plemstva zbog kukavičluka nekog pretka, koji je, navodno, pobjegao pred kugom. Kad je navršio trideset godina, dodijeli mu dubrovački senat pomoć da ode na nauke ili u gimnaziju u Italiju, a u to doba u kući Držićevih dolazi do teških financijskih nevolja. Otada je u mladoga Držića ušlo nezadovoljstvo socijalnim položajem, kojega se više nikada neće osloboditi. Učio je u Sieni, gdje je odmah po dolasku 1540. biran u administrativne sveučilišne časti. Kretao se u uglednim krugovima, čak je i glumio ljubavnika u komediji izvedenoj u kući nekoga plemića pored Siene, ali nema podataka o bavljenju književnim radom.

Drugo, najvažnije razdoblje njegova života počinje 1548. s izvođenjem njegove danas izgubljene drame Pomet u Dubrovniku. Vođen histrionskim demonom, Držić kao da je ljude samo premještao s okolne, velike pozornice koja se zove Dubrovnik, Italija, svijet, na svoju intimnu, pravu, kojoj je bio suverenim gospodarom. Tu počinju nevolje kojima je bio žrtvom, jer je scenski oblik literature od svih najneposredniji i time katkada najneugodniji, jer se ljudi prepoznaju na sceni, pa su se i Dubrovčani sigurno prepoznavali u dojednoj komediji dum Marinovoj. A on je, kao svjetski putnik i trgovac, orguljaš u crkvi, đak u Sieni i bučan sudionik u njezinu studentskom životu, spretan priređivač zabava i maskarata, povratnik u rodni grad, tajnik grofa Rogendorfa i, konačno, kapelan mletačke nadbiskupije, potencijalni urotnik protiv (koje li strahote!) vlastitoga grada, imao što promatrati i o čemu pisati. Po tome je Držić jedinstvena pojava u starijoj hrvatskoj književnosti, pisac koji ne prihvaća "dubravu" kao apsolutno ostvarenje sretnoga žiota, pisac koji se usuđuje dati kritiku vlastitoga grada , tj. njegove aristokratske uprave prikazujući njegov upravljače kao "dvadeset obezoružanih i ludih nakaza".

Najstarija sačuvana drama je Tirena, čija je prva izvedba 1549. na otvorenom pred Kneževim dvorom prekinuta zbog bure. Dvije godine poslije izvedena je ponovo u pirnoj prigodi. Novela od Stanca zaziva snažna folklorna prisjećanja drevnih solarnih mitova u kojima se staro zimsko sunce i zamrzla zemlja prikazuju pod maskom ostarjela seljaka koji se u scenskom obredu pomlađuje i obnavlja oživljavajući time energiju novogodišnjega proljetnog ciklusa nakon zimskog solsticija. U ovoj je drami taj arhetip smješten u dubinskom, nevidljivom sloju drame. Na površini se igra druga igra. Nevelika je to drama, ali jedna od najmoćnijih i najkonzistentnijih hrvatskih drama svih vremena. Objavljena je, zajedno s malenim kanconijerom petrarkističkih pjesama, 1551. Najslavnije Držićevo djelo je komedija Dundo Maroje, temeljena na sukobu ljudi nazbilj i ljudi nahvao. Skup je posljednja velika Držićeva komedija koju je Njarnjas družina izvela 1555. na piru u Saba Gajčina. Držić u njoj još izravnije razdvaja prostor scene i prostor grada - u prologu satir Stijepo govori o prostoru scene kao o Njarnjas gradu, kao o scenskom gradu kojega su Njarnjasi zidali, gdje Njarnjasi gospoduju i u kojemu su Njarnjasi zakone dali.

Napisao je mnoga kazališna djela, od kojih su neka poznata samo po naslovima i odlomcima , a neka u cjelini. Važnija djela: pastirske igre Tirena, Venera i Adon, Plakir (Grižula), komedije Dundo Maroje, Skup, Arkulin, Mande, Novela od Stanca, tragedija Hekuba.

Djela

Djela Marina Držića. Priredio Franjo Petračić. Stari pisci hrvatski VII, Zagreb, 1875; 2. izdanje priredio Milan Rešetar, Zagreb, 1930.

Pet stoljeća hrvatske književnosti - Marin Držić, knj. 6. Priredio Milan Ratković. Matica hrvatska, Zagreb 1964.

Hrvatska drama do narodnog preporoda I-II, Slobodan P. Novak - Josip Lisac, Split 1984.;

Marin Držić: Djela, priredio Frano Ćale. Liber, Zagreb 1979. drugo izdanje Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb 1987.

Marin Držić: Pisma Cosimu I. Mediciju 1566., Preveo Frano Ćale, Esej o Držićevoj uroti napisali Slobodan P. Novak i Roberto Valle, Zagreb-Dubrovnik 1993.

Dubrava u komediju stavljena, prir. Pavao Pavličić, Mozaik knjiga, Zagreb 1996.

Dundo Maroje, prir. Milan Ratković, Sysprint, Zagreb 1996.

Novela od Stanca; Skup, Konzor, Zagreb 1996.

Novela od Stanca; Dundo Maroje, prir. Frano Ćale, Školska knjiga, Zagreb 1996.

Skup; Novela od Stanca, Katarina Zrinska, Zagreb 1996.

Literatura

Marin Držić, Zbornik radova, ur. Jakša Ravlić, MH Zagreb 1969. s bibliografijom

Planeta Držić, Slobodan P. Novak, Zagreb 1984;

Mladi dani Marina Držića, Rafo Bogišić, Zagreb, 1987;

Home - Igra - Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni - Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič kroz galaksiju - Slike s izložbe