Čovjek misli, Bog se smije...

Milan Kundera češki je pisac rođen u Moravskoj, točnije u Brnu 1. travnja 1929. godine. Do 1975. živi i radi u Pragu kada napušta tadašnju Čehoslovačku i nastanjuje se u Francuskoj. Godine 1982. dobiva francusko državljanstvo, a češko mu je, zbog stajališta koja iznosi već 1967. na Kongresu pisaca, oduzeto 1980. godine. Godine 1969. u Čehoslovačkoj Kundera biva proglašen zabranjenim piscem. Danas živi i radi u Francuskoj.

Jedan je od najpoznatijih i najprevođenijih čeških pisaca. U nas su mu prevedena gotovo sva djela, a najnovija imamo priliku čitati u izdanjima Nakladnog zavoda Matice hrvatske gdje je kao posljednji izašao roman Identitet, a prije toga objavljen je Kunderin prvi roman pisan na francuskom Polaganost.

Velika je Kunderina popularnost diljem svijeta, a započela je već sa njegovim prvim romanom Šala koji je pisao između 1962. i 1965. godine. Objavljen je 1967., a sljedeće godine za taj roman dobiva nagradu Udruženja čehoslovačkih pisaca. Mnogi su kritičari upravo taj Kunderin roman proglasili jednim od najznačajnijih romana ovoga stoljeća. Slijedi roman Smiješne ljubavi objavljen u Pragu 1969., ali je definitivna verzija izašla tek u francuskom prijevodu 1970. godine. Život je drugdje u Češkoj nikada nije objavljen te je također izašao tek u francuskom prijevodu 1973. Slijede romani pisani u Francuskoj: Oproštajni valcer (1976), Knjiga smijeha i zaborava (1979), Nepodnošljiva lakoća postojanja (1984) te Besmrtnost (1990). Za mnoge svoje knjige dobio je ugledne nagrade. Njegovi dramski tekstovi, od Monade do Jaquesa Fatalista, izvođeni su i na našim pozornicama.

Vrlo je malo podataka o Kunderinu privatnom životu, ali je zato on jedan od pisaca koji rado govore o svojim djelima i svojem umjetničkom stvaranju. U nas mu je također objavljena knjiga Umjetnost romana za koju sam kaže: "Iako većina ovih tekstova duguje svoje rađanje raznim konkretnim prigodama, sve sam ih koncipirao s mišlju da će jednog dana biti povezani jedni s drugima u samo jednu knjigu-esej, skup mojih razmišljanja o umjetnosti romana". Tvrdi da nema nikakvih teorijskih ambicija sa ovom knjigom već da je ona samo ispovijest jednog praktičara. Kako su Kunderina djela podjednako zanimljiva i kao književna djela i po svojoj strukturi upravo je ova knjiga zanimljiva za takovo razmatranje.

Kundera se u svojim djelima uglavnom odlučuje za tri razine: svojevrsno esejiziranje, gradnju mikrodramatskih situacija kao ilustracija te paraleliziranjem fabula. Sam Kundera će za svoje romane tvrditi da nisu psihološki, oni se nalaze s onu stranu estetike romana koga obično zovemo psihološkim ali niti filozofska meditacija ne igra u njima glavnu ulogu jer filozofija razvija svoju misao u apstraktnom prostoru, bez likova, bez situacija a mora se priznati da, iako o fizičkim obilježjima svojih likova i njihovoj prošlosti kaže vrlo malo, oni ipak postoje u Kunderinim romanima smješteni u određeni prostor i situacije. Time što im Kundera ne daje vanjska obilježja, izuzev nekima npr. Terezi u Nepodnošljivoj lakoći postojanja, ti likovi nisu niti manje živi od drugih, već je suština njihove egzistencijalne problematike ukorijenjena u drugim temama.

Kunderin književni opus navodi na mnoga teorijska i književna promišljenja, o svakoj njegovoj rečenici mogao bi se napisati esej (Kunderi draga forma koju često upotrebljava i u svojim romanima) te stoga završavamo jednim Kunderinim navodom: "Ali što je to mudrost, što je roman? Postoji jedna izvrsna židovska poslovica: Čovjek misli, Bog se smije... Godi mi misliti kako je umjetnost romana došla na svijet kao eho Božjeg smijeha."

priredila Gabrijela Buljan

Home - Igra - Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni - Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič kroz galaksiju - Slike s izložbe