| RICHARD BACH
Tek ga je njegova četvrta knjiga "Galeb Jonathan
Livingston", objavljena 1970. godine učinila popularnim i poznatim, prvo u SAD, a
zatim i diljem svijeta. Ideja za ovu bajkoliku priču javila mu se, kako sam tvrdi, na
vrlo zagonetan način - u vidu igre sjenki na zidu sobe - još 1959. godine. Osam mu se
godina "motala po glavi" sve dok nije dobila svoj konačni oblik i bila
pretočena u riječi. U početku mu je njegov izdavač savjetovao da se ostavi te priče o
ptici, no kada 1970. ipak objavljena, postigla je velik uspjeh.
Richard Bach rođen je 1936. godine u Long Beachu, predgrađu Los
Angelesa, kao treći sin svećenika i socijalne radnice. Još od djetinjstva privlačili
su ga avioni i letenje, a ta je ljubav s vremenom postala toliko jaka da je već na prvoj
godini koledža odlučio napustiti daljnje školovanje i pridružio se vojnom
zrakoplovstvu. Ovo je, prema vlastitim riječima učinio zato da bi mogao letjeti na
moćnim i brzim avionima kakve je imala samo vojska. Kao vojni pilot je, za vrijeme
hladnog rata, boravio u Europi, rano se oženio i sa prvom ženom imao šestoro djece.
Uskoro je, međutim, postao nezadovoljan ovim načinom života uvidjevši da vojska nije
mjesto za individualca i protivnika nasilja, što je u biti bio. Druga je njegova ljubav,
uz letenje, bilo pisanje kojim se počeo baviti još u školskim danima pišući kratke
priče i pohađajući radionicu kreativnog pisanja. Prve tri knjige koje su mu bile
objavljene govorile su o letenju avionima i jasno odražavale autorovu fasciniranost
letenjem, kao i dublje značenje koje je ono za njega imalo. Bile su to Otuđen od tla
(Stranger to the ground, 1963), Dvokrilac (Biplane, 1966) i Ništa
nije slučajno (Nothing by Chance, 1969). Međutim, tek ga je njegova četvrta
knjiga Galeb Jonathan Livingston, objavljena 1970. godine učinila popularnim i
poznatim, prvo u SAD, a zatim i diljem svijeta. Ideja za ovu bajkoliku priču javila mu
se, kako sam tvrdi, na vrlo zagonetan način - u vidu igre sjenki na zidu sobe - još
1959. godine. Osam mu se godina "motala po glavi" sve dok nije dobila svoj
konačni oblik i bila pretočena u riječi. U početku mu je njegov izdavač savjetovao da
se ostavi te priče o ptici, no kada 1970. ipak objavljena, postigla je velik uspjeh. Prvo
izdanje bilo je u hipu rasprodanu i to isključivo na temelju usmene preporuke, bez ikakve
organizirane promidžbe. Do danas je u svijetu prodano više od 30 milijuna primjeraka ove
knjige, prevedena je na četrdesetak jezika i prema njoj je 1973. snimljen film. Bach je
bio nemalo iznenađen golemim odjekom koji je knjiga izazvala, te je čak izjavio da su
ljudi u njoj pronalazili stvari za koje nije ni znao da su tamo. Godina Galebovog
objavljivanja donijela je velike promjene i u Bachovom privatnom životu. Napustio je
ženu i djecu, te je neko vrijeme proveo prodajući vožnje avionom po Srednjem Zapadu pa
nije odmah ni saznao da je njegova knjiga postala izuzetno popularna. Kada se napokon
javio svom izdavaču saznao je da se na njegovom bankovnom računu nalazi više od milijun
dolara, te da je medijski interes za njega postao izuzetno velik. Uslijedila su brojna
gostovanja u televizijskim emisijama, turneje i predavanja po cijeloj zemlji, a potom i
rad na istoimenom filmu. Međutim, kako je kasnije i sam rekao, bio je potpuno nespreman
suočiti se s posljedicama komercijalnog uspjeha. Ne znajući što da započne s velikim
bogatstvom koje je stekao, brigu o njemu povjerio je prijatelju koji se bavio financijskim
savjetovanjem ni ne sluteći da je to bio potez koji će kasnije skupo platiti. Do kraja
sedamdesetih godina objavio je još tri knjige - Dar krila (A Gift of Wings, 1974),
Ne postoji mjesto zvano predaleko (There's No Such Place as Far Away, 1976)
i Privide (Illusions, 1977), ali i doživio potpuni financijski slom. Naime,
zbog nekoliko loših ulaganja ostao je gotovo potpuno bez novca, a njegova su dugovanja
poreznoj upravi, nastala zbog nebrige i neznanja, postala ogromna. Ipak, u to je vrijeme
upoznao svoju drugu suprugu, Leslie Parrish, glumicu i velikog borca za ljudska prava. Ove
je događaje detaljno opisao u knjizi Most preko vječnosti (The Bridge across
Forever, 1984) koja se bavi "najtežim, ali i jednim od najljepših razdoblja
njegovog života, te kao i njegova ostala djela sadrži puno autobiografskih elemenata. Most
preko vječnosti govori o promjenama koje je iznenadni uspjeh unio u njegov život, o
traganju za svojom "savršenom ženom" koje se polako rasplinulo u brojnim
površnim vezama, te o velikom prijateljstvu koje se razvilo između njega i Leslie
Parrish.
 |
Ono je vremenom preraslo u ljubavnu vezu i Richard je morao odlučiti je li spreman
žrtvovati svoju slobodu, neovisnost i principe za koje se grčevito držao ili se odreći
jedine žene kojoj je dozvolio da mu se približi i za koju je osjećao nešto više od
prolazne simpatije. Pararelno sa praćenjem procesa emocionalnog odrastanja kroz koji
autor prolazi, te razmatranjem pravog značenja i prirode ljubavi, Most preko
vječnosti bavi se i temama tipičnim za sva Bachova djela - traganjem za istinom i
duhovnim razvojem. Ovdje se pisac također bavi i idejom komunikacije sa samim sobom iz
prošlosti i budućnosti, kojom će se temeljitije pozabaviti u slijedeće dvije knjige -
u Jednom (One, 1988), te u Bijegu od sigurnosti (Running from
Safety, 1994). U Bijegu odrasli Richard susreće sebe dok je bio dječak,
ponovo proživljava davno potisnute osjećaje i strahove, želi mu dati odgovore na mnoga
pitanja koje je u međuvremenu pronašao, ali isto tako saznaje čemu ga dijete-Richard
može naučiti. Idejom o potpunom prevladavanju ograničenja koja nam nameću prostor,
vrijeme, osjećaj odvojenosti i vjerovanje u "objektivnu stvarnost" Bach se
najviše pozabavio u romanu Jedno (iako se ona javlja kao motiv i u ostalim
njegovim djelima). U tom djelu on i Leslie ulaze u neku vrstu pararelnog svijeta u kojoj
se sve njihove moguće prošlosti, budućnosti i sadašnjosti događaju istovremeno.
Pruža im se prilika da vide što bi se dogodilo da su u određenom trenutku vlastite
prošlosti izabrali drugačije no što jesu, susreću sebe iz nekih drugačijih života i
postepeno počinju shvaćati da su odvojenost, prostor i vrijeme samo prividi.. Poticaj za
pisanje ovog djela Bachu je bila ideja o tome da svatko ima nebrojeno mnogo životnih
iskustava i da se svi ti životi odvijaju istovremeno, u vječnoj Sadašnjosti, te je
moguće stupiti u dodir sa njima.
I ovdje je letenje, motiv koji se javlja u svim njegovim djelima, način na koji
čovjek može dobiti jednu drugačiju perspektivu, uzdići se iznad stvari i upoznati
samoga sebe. Kod Bacha je ono metafora života, a život je traganje, proces neprekidnog
učenja i ponovnog otkrivanja onoga što čovjek oduvijek zna ali je na to zaboravio.
Istina je bezvremena, nepromjenjiva i potpuna, a čovjek je taj kojemu trebaju prostor i
vrijeme da bi se prisjetio svoje prave prirode, stvarnosti koja stoji iza privida i
spoznao da je sve što postoji Jedno.
Priredila: Kristina Živković
Home - Igra
- Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni -
Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako
je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič
kroz galaksiju - Slike s izložbe
|
