| RAYMOND CARVER
"Svaka priča koju sam napisao, s jednom ili dvije iznimke,
imala je svoje polazište u stvarnom svijetu. Proza kojoj se najviše divim uvijek ima
referencijalne linije koje upućuju natrag na stvarni svijet. Priče ne padaju s neba,
barem ne one priče koje mene zanimaju."
Carver je odrastao kao dijete siromašnog radnika pilane. Odmah nakon škole se
oženio, u devetnaestoj godini. Sa dvadeset je već imao dvoje djece i morao ih je
uzdržavati radeći između ostalog kao pazikuća i dostavljač. Istovremeno se predao
alkoholu, kao i njegov otac prije njega.
Ozbiljno se prihvatio pisanja nakon što je 1958. pohađao tečaj kreativnog pisanja
kod Johna Gardnera na Chico Collegeu. Počeo je pisati kratke priče jer je to bila forma
koja mu je omogućavala da odmah nešto i zaradi.
Za vrijeme studija na Humboldt State Collegeu u Arcati, priče su mu počele izlaziti u
časopisima. Prvi je uspjeh postigao pripovjetkom Will You Please Be Quiet, Please? (Hoćeš
li molim te zašutjeti, molim te? 1967)
Unatoč uspjehu Carver se utapao u alkoholu, četiri puta hospitaliziran je zbog
alkoholizma, a nakon mučnih godina alkohola i droge odvaja se od obitelji, upoznaje Tess
Gallagher, s kojom živi do kraja života. Nakon mnogobrojnih lječenja,
ipak se na kraju uspjeva riješiti ovisnosti o alkoholu. Kasnije je svoja alkoholičarska
iskustva opisao u zbirci pjesama Fires (1977).
Nekoliko slijedećih godina predavao je na University of California u Santa Cruzu i
Santa Barbari, sve do 1971. kad je dobio stipendiju National Endowment for the Arts pa se
mogao posvetiti isključivo pisanju. U tom vremenu će nastati većina pripovjetki za Will
You Please Be Quiet, Please?, koja ga je i proslavila po objavljivanju 1976. godine.
Preostale Carverove zbirke kratkih priča su Furious seasons and Other Stories (1977.)
What We Talk About When We Talk About Love (O čemu govorimo kad govorimo o
ljubavi, 1981), The Pheasant (1982), Cathedral (Katedrala, 1984),
koja mu je donijela nominacije za Pulitzerovu nagradu i National Book Critics Circle
Award, If It Please You (1984), te konačno zbirka Where I'm Calling From (1988).
"Gardner mi je pomogao da shvatim koliko je važno da
kažem točno ono što želim i ništa drugo; da ne upotrebljavam 'književne' riječi ili
'pseudopoetični' jezik. Objašnjavao je razliku koju riječi donose svojim zvukom, kao i
različite osjećaje koje pobuđuju. Naučio sam da sažimam tijekom pisanja, da za ono
što želim reći upotrijebim što manje riječi i da je u kratkoj priči doslovno sve
jako važno, da značenje nosi i raspored točaka i zareza. Zajedno smo prolazili moje
prve pokušaje. Sjećam se da je bio vrlo strpljiv i da je želio da shvatim što mi
govori. Ponavljao je kako je jako važno da se ono što želimo reći kaže pravim
riječima, bez pomodnosti ili nejasnoća. Stalno mi je lupao da moram koristiti, ne znam
kako to drugačije reći, običan jezik, uobičajeni izričaj, jezik kojime se obraćamo
jedni drugima. Za sve to, kao i za što mi je ostavljao ključ svog ureda u kojem sam
mogao mirno pisati preko vikenda, što je znao obuzdati moju brzopletost i sve ostale
gluposti, vječno ću mu ostati zahvalan. Bio je zaista od velikog utjecaja."
Carver je čitavog života bio sudbinski povezan s Čehovom, koji mu je bio i više od
uzora. Carverove pripovjetke najčešće se bave problematikom neuspjelih brakova, žena
opterećenih ispraznošću života, utapanjem u alkoholu i nezadovoljenim seksualnim
potrebama koje povremeno silovito izlaze na površinu. Njegovi likovi osjećaju da bi im
život trebao biti bolji, žele slobodu, no istovremeno su potpuno paralizirani. Carverov
nekićeni stil smatraju minimalističkim, makar bi se prije moglo reći da je samo
precizan. Carverovo realistično pisanje o životu siromašnih radnika pacifičkog
sjeverozapada odražavalo je njegovu vlastitu životnu priču. Ipak, mada po mnogima jedan
od najboljih pisaca kratkih priča u povijesti američke književnosti, Raymond Carver
sebe je smatrao prvenstveno pjesnikom.
1983. dobiva novu financijsku potporu: Strauss "Living" Award koja mu
omogućava slobodu pisanja. Ovaj put se prihvaća poezije i tako nastaju zbirke Where
Water Comes Together With Other Water (Gdje se voda spaja s drugom vodom),
Ultramarine i A New Path to Waterfall (Nova staza do vodopada).
Umire 1988. godine u Port Angelesu, na krajnjem sjeverozapadu SAD, od
raka pluća.
|
 |
Kronologija života i rada:
1938. - 25. svibnja -
rođen kao Raymond C. Carver, u Clatskanieu, Oregon.
1957. - 7. srpnja - ženi se šesnaestogodišnjom Maryann Burk.
1958. - 31. studenog - Carverov prvi objavljeni rad, Where is
Intelect? u magazinu Chico State Wildcat.
1959. - pohađa tečaj kreativnog pisanja pod vodstvom Johna Gardnera.
1961. - objavljuje priču The Furious Seasons. Ubrzo
poslije nje objavljuje i drugu - The Father.
1962. - objavljuje prvu pjesmu The Brass Ring. Na Humboldt State
Collegeu postavljena mu je drama Carnations.
1963. - prima 500$ stipendije za studij na Iowa Writer's Woorkshop.
Proširena verzija The Furious Seasons ulazi u izbor kratkih priča objavljenih
1963. u američkim i kanadskim magazinima, kao i u izbor Najboljih američkih kratkih
priča za 1964.
1967. - umire mu otac. Carverovi se suočavaju s bankrotom. Priča Will
You Please Be Quiet, Please? uključena je u najbolje američke kratke priče za 1967.
1968. - Carverova prva knjiga, Near Klamath (pjesme). Od srpnja do
listopada boravi u Izraelu.
1970. - Carverova prva regularno objavljena knjiga, Winter Insomnia
(pjesme), izdavač je Kayak Perss.
1971. - Carverove priče Neighbours i Fat objavljene su u Esquireu
and Harper's Bazaar
1973. - gostuje kao predavač na Iowa Writers Woorkshop za 1973-74
godinu. Pet njegovih pjesama uvršteno je u pregled Novi glasovi u američkoj poeziji
1974. - Put Yourself in My Shoes objavljena kao Capra Press
chapbook i uvrštena u Nagrađene priče za 1974.
1974. - gostujući predavač na Sveučilištu Santa Barbara za 1974-75. U
prosincu iste godine alkohol i kućni problemi tjeraju ga da se povuče s fakulteta. Još
jedan porodični bankrot.
1975. - Are You a Doctor? uvrštena u Nagrađene priče za 1975.
1976. - prva glavna tiskana knjiga Will You Please Be Quiet, Please?
(priče), objavio ju je McGraw-Hill. Capra Press objavljuje mu treću knjigu
poezije At Night the Salmon Move. Carver se liječi ad akutnog alkoholizma,
on i žena počinju živjeti odvojeno.
1977. - Will You Please Be Quiet, Please? dobiva National Book
Award nagradu. Furious Seasons and Other Stories objavljuje Capra Press. Carver
prestaje piti i ponovno se vraća ženi.
1978. - prima Guggenheim Fellowship. Rastaje se od žene.
1979. - From The Augustine Notebooks, Carverov nedovršeni
roman obavljen u Iowa Review. Počinje živjeti s Tess Gallagher.
1980. - izlazi zbirka kratkih priča Cathedral.
1983. - objavljuje Fires: Essays, Poems, Stories
1984. - Cathedral dobiva nominaciju za prestižnu Pulitzerovu
nagradu
1985. - Random House objavljuje pjesničku zbirku Where Water Comes
Together With Other Water, dok u suradnji s Tess Gallagher objavljuje Dostoevsky:
A Screenplay. Dobiva nagradu Levinson magazina.
1986. - Random House objavljuje Ultramarine (pjesme).
1987. - Errand, Carverova posljedna objavljena priča u New
Yorkeru.
1988. - Errand dobiva nagradu za kratku priču.
1988. - 2. kolovoza - umire od raka pluća u Port Angelesu
1989. - posthumno objavljena Carverova posljednja knjiga poezije, A
New Path of the Waterfall.
1993. - Robert Altman je prema Carverovim pripovjetkama snimio film Short
Cuts (Kratki rezovi). |
