|
Darko
Desnica: Antikvarijat
Darko Desnica rođen je 24. siječnja 1963. u
Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao
je filozofiju i komparativnu književnost. Antikvarijat
je njegova prva zbirka priča.
... Pripustimo li si antikvarijat
kao živo biće u kojem svaka natisnuta knjiga na polici
diše i ima svoje mjesto, obuzet će nas potraga za
logikom struktura.
Jednako tako, nizanjem vrlo kratkih i pročišćenih
priča, ovaj 'Antikvarijat' izaziva ponovno postavljanje
stvari na svoje mjesto. Odmičući kroz knjigu čitatelj
naslućuje sve kompleksniji, slojevitiji i sveobuhvatniji
svijet kojeg tvore ove epizode.
Naslanjajući se na alephovski, ali i na harmsovski
suvremeni svijet kulture i znanosti, 'Antikvarijat'
se otvara kao prostor izazova - pulsirajućeg sabiranja
i rasapa.
(Katarina Mažuran
Jurešić, iz bilješke o knjizi)
Savonarola
Ovako su morali izgledati stanovnici Pompeja u prvom
stoljeću nove ere: lagane sandale s kožnim vrpcama,
neobavezni bež haljetak, pahuljaste kovrče... Čak
mu i podočnjaci nalikuju fotografskim negativima Vezuva...
- Dobar dan.
- Dobar dan.
- Gdje vam stoji povijest umjetnosti?
- Prva polica desno.
- A, tu je... Pogledao bih literaturu o talijanskoj
Renesansi, ako nije problem...
- Samo izvolite.
- Ustvari, tražim neku monografiju o firentinskoj
sceni - zanima me druga polovina petnaestog stoljeća...
- Ako se ne varam, jedina knjiga s tom tematikom nalazi
se prekoputa, pod poviješću...
- A-ha. Možete mi reći o čemu se radi?
- O usponu i padu Girolama Savonarole.
- Savonarole?
- Da; znate na koga mislim: utjecajni dominikanski
propovjednik - praktično je vladao Firencom devedesetih
godina petnaestog stoljeća...
Oprezno popravlja frizuru, zauzima pozu razočaranog
ljubavnika...
- Moram vam reći, imate stvarno kontroverzan pristup.
- Kako to?
- Pa, ja vas pitam za Versaceov boutique, a
vi me šaljete u Caritas!
Rogerova
verzija
Neke me stvari oduvijek zagonetno smiruju: veliki
brodovi, zvuk saksofona, djevojka s rupcem u kosi...
I moj današnji gost ima jedan od tih darova: par snažnih,
koščatih ruku,
s izraženim žilama na nadlanici.
- Dobar dan.
- Dobar dan.
- Imate nešto Updikeovo - osim Parova?
- Imamo Rogerovu verziju.
- Je li to dobro?
- Nije loše.
- O čemu se radi?
- U jednu riječ: mladi prirodnjak postdiplomant dolazi
sredovječnom profesoru teologije s molbom da mu teološki
fakultet stipendira istraživanje kojim bi dokazao
postojanje Boga na kompjutoru.
- Uh, heavy. I kako si to dečko zamišlja?
- Ne zna ni sam; za početak, pokušao bi nahraniti
kompjutor podacima o temeljnim fizičkim zakonima i
konstantama, u nadi da će mu stroj izbaciti neki magični
Makroobrazac, Šifru, sažetu sliku Plana Stvaranja...
- Logos s početka Evanđelja po Ivanu...
- Recimo...
- I što kaže teolog na to?
- Teologu to ide na jetra; kaže da Bog čije bi se
postojanje moglo dokazati na taj način ne bi bio vrijedan
svoga imena.
- Dobar je. Luteran?
- Evangelik, Barthovac.
- Oženjen?
- Oženjen, s djetetom.
- A-ha. Pustite me sada da pogađam rasplet...
Kucka noktom po bradi: gotovo ga mogu čuti kako misli...
- ...Znači, budući da od početka nema nikakve šanse
s projektom, dečko prvo gubi stipendiju, a onda, s
vremenom,
i vjeru...
- Otprilike...
- ...Ali zato dobiva kompenzaciju na drugoj strani.
Poznavajući Updikea, to bi moglo biti nešto u naturi...
- Toplo, toplo...
- Čekajte... Nemojte mi reći da kompjutoraš u krizi
pojebe teologovu ženu!
- Bingo!
- Uh, heavy. Idemo dalje... Sada teolog ima problem:
budući da je izgubio ženu, mora to nečim kompenzirati...
Vjerom ne može, jer je vjeru imao i prije... Što mu
preostaje?
- Poznavajući Updikea...
- ...Ispada da i teolog mora nekog pojebati!
- Bingo!
- Samo koga? Nemojte mi još reći da teolog
u nastupu očaja pojebe kompjutor!
- Ni u ludilu... Nema smisla da vam sve kažem, pokvarit
ću vam čitanje...
- Dobro, dajte mi to, brzo...
Home - Igra
- Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni -
Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako
je govorio Zaratustra - Sto godina samoće
- Vodič kroz galaksiju - Slike s izložbe
|