Lucija Stamać

 

Rođena je 1972. godine u Zagrebu.
Diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti.
Pisanjem se bavi od svoje šesnaeste godine.
Za prvu zbirku pjesama Uranova kći nagrađena je Goranovom nagradom 1991.
Trenutno živi i glumi u Beču (Interkulturtheater).
Inspiracija su joj Lord Byron, punk i alternativna rock scena.

Bibliografija:
Uranova kći, Goranovo proljeće 1991.
Istina ili ja, AREA Grafika 1998.


 

(NAJNOVIJE PJESME)

*

kada jednog dana
otvore moj grob
naći će riblji kostur
širom razjapljenih usta

bog me stvori takvom
da se ne mogu dopasti nikom,
osim najlošijem smeću
a takvi su gotovo svi

bog me stvori nijemom ribom
u svijetu kojeg nije briga
za vidljive tragove patnji

a onaj koji siluje curice
ostaje bezlično govno
nalik na svakog.

 

*

pijana milovanja
mljaskavo pljaskanje
i neopisivi zadah rakije
nešto dlakavo, znojno
kiselogorko na okus

kasnije, puno kasnije
izdat ćeš vlastitu pamet
i reći samoj sebi u lice
da lažeš, i da slažeš
fantazmagorije tek tako -
da ti prođe život...

kako da budem lijepa?
kako da u dubinama očiju
sakrijem bol? čime umiriti,
čime iscijeliti duh djeteta
udavljenog u rodoskvrnom
znoju?

kako živjeti dalje?

 

*

pisanje - moja sposobnost,
moja snaga da šutke podnesem
najteži udarac i da drugo jutro
iziđem lijepa na ulicu -

pjesništvo je kao noć - kao grob
anonimna sigurnost. A ljepota?

Ljepota je moja zbirka krhotina,
moje razbijeno zrcalo.

Moje jastvo.

 

*

Moram li čekati da umru
svi koji su me zlostavljali?
koliko može izdržati ljudsko
tijelo da ne oprosti?
Još sam uvijek u ghettu,
u šupku svijeta.
Još uvijek istina čeka na
drugoj strani tunela,
svijetla kao dan.
Nema više isprike -
treba naučiti biti voljen,
treba to moći primiti.
Treba skinuti sa sebe
ženstvenost, ljepotu i sve
tuđe projekcije,
napokon biti ono što jesi -
sam,
ružan,
gol
i besmrtan.
Svi moji heroji na zidu,
dajte mi snage.

 

*

Što u glavi,
a što u srcu ima govno
koje me hvata za dupe
na ulici?
(zar je to bitno?)
Kakav to smežurani
kurčić vene u
njegovim gaćama?
(who cares?)
Da sam ga uspjela lupiti,
ne bi ga dovoljno boljelo...

Važno je samo jedno -
opet si privukla pravoga.
Pizdu iz tvoje noćne more.
Stižu naručeni kao pizza.
Možda još i brže.

 

*

Stani pred zrcalo,
pljuni na vlastiti odraz,
ošamari samu sebe
i reci svom anđelu čuvaru
da se gubi, da je potpuno
suvišan.
Zatim se, kao i uvijek,
baci na koljena, i moli
za još jednu šansu -
mora postojati srednji put
između smrti i života
sasvim bez radosti.

Tu si zbog nečega.
Ovo bolesnoblijedo biće
puno nedorečenih tajni
postoji zato, da javno
prizna svoj pakao.

Tako mora biti.


Home - Igra - Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni - Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič kroz galaksiju - Slike s izložbe

 











 

Pretražite arhivu dosad objavljenih pjesama
Copyright © 1998-2002 Moderna vremena
pišite nam