Ideja
za razgovor u kojem bi Edo Popović (pisac) ponešto
zapitkivao Dubravka Ivaniša Rippera (rocker), i
obratno, došla mi je jednom zgodom kada sam Edu
upitao što misli o onom stihu iz Ripperove pjesme
u kojoj se ovaj proglašava "kraljem Zapruđa
i Utrina". Sjećam se kako je Edo posprdno odmahnuo
rukom i rekao kako Ripper ne može ni primirisati
u Utrine, i da je pravi kralj Utrina on, Edo Popović.
I tako, vođen željom da dobijem odgovor na pitanje
"koje je čije kraljevstvo" (i još poneka)
nagovorih obojicu na "paralelni slalom",
planirajući susret negdje na sredini sporne teritorije,
na tzv. "ničijoj zemlji" između tramvajskih
tračnica koje dijele ova dva novozagrebačka kvarta.
Ipak, budući da sam od prije koju godinu i sam stanovnik
Zapruđa, Edo je pristao na kompromis, i potegao
malo sjevernije - put srca Zapruđa, do legendarnog
zdravljaka Burek.
O
pruzi Beograd-Bar
Barney: OK.
Ripper, kad si prvi put čitao nešto Edino? Isto
pitanje tebi, Edo, tj. kad si prvi put čuo neku
stvar od Pipsa?
Ripper: Boogie nisam
čitao jer mi ga nije ni poklonio, pa imam osjećaj
da mi fali nešto iz opće kulture. Edu Popovića sam
pratio većma kao publicistu. A on je mene vjerojatno
pratio po zadatku, bio je, vjerujem, u mnogim službama.
Ne znam u kojoj je službi od siječnja ove godine.
Edo: Rippera, kad se još zvao
Dubravko, prvi put sam čuo na nekoj demo snimci
koju sam dobio čudnim kanalima. Jesam li tu kazetu
dobio od Službe, kao dio zadatka, ili mi ju je dao
Igor Čumandra, jedan od stožernih likova ovog kvarta,
više se ne sjećam.
Ripper: Meni je fakat bez veze
da smo nas dvojica ovdje, bez njega.
Edo: E, da. A prvi put sam
Rippera ozbiljno shvatio kad sam čuo kazetu s Dinamo
ja volim i Krumpira. Kad je to bilo?
Ripper: U proljeće 1992.
Edo: Inače, Rippera sam prije
toga znao kao novinara...
Ripper: Ha!
Edo: ...kao novinara omladinskih
novina. Sjećam se njegova sakoa u kojem je krajem
osamdesetih dolazio u Polet i Studentski
list, i zapravo je šteta što je novinarstvo
izgubilo tako zanimljivog čovjeka.
Barney: Valjda
je bio i na radnim akcijama.
Edo: Sumnjam, bio je premlad
za to, ali sam zato ja gradio gradove, sela i pruge.
Ripper: Ne, ja sam imao šansu
ići na radnu akciju, ali nisam. Nisam išao iz uvjerenja,
Eduarde.
Edo: Evo vidiš, ja sam bio
na ORA Beograd-Bar, gradio sam prugu.
Ripper: Iskreno, dragi, niškoristi
to za mene danas.
Barney: Beograd-Bar,
jebote?
Ripper: Fakat, kak bi inače
Bar vidio.
Edo: Kurac sam ga vidio, bio
sam negdje na tromeđi Srbije, Crne Gore i Bosne,
u nekakvoj gadnoj pripizdini.
Barney: Dakle,
zanimljive prošlosti i jednog i drugog...
Ripper: Ja ne nalazim ništa
zanimljivo u svojoj prošlosti, ali ajmo malo mistificirati
Popovića.
Barney: Ne,
ne, ti si, dakle, imao tu svijest i odbio sudjelovati
u gradnji nečega za što si već tada znao da će se
srušiti.
Ripper: Ne, ja sam jednostavno
bio lijen.
Edo: A ja sam stvarno vjerovao
da će svima biti bolje ako nekog kurca budemo radili.
Ripper: Ne razumijem, Edo,
ljeti se ljetuje, a ne gradi se pruga. To se radi
iz uvjerenja.
Edo: Pa ne baš. Išao sam tada
u prvi srednje i imao sam varijantu: mjesec dana
prakse u tvornici ili mjesec dana na friškom zraku.
Meni se činio zgodnijim friški zrak.
Ripper: Čekaj, ti si onda mnogo
stariji od mene, ja nisam imao te varijante. Ja
sam imao varijantu il' si na produžnom, il' si na
moru.
Edo: U svakom slučaju, pratio
sam, ne po zadatku kako to podvaljuje Ripper, već
iz čistog gušta, što su Pipsi radili na početku.
Nakon te kazete, kad su počeli ozbiljno svirati,
Kralja mi je davao demo snimke.
Barney: Njemu
se učinilo da nisi tako star, jer imaš tek dvije
knjige, pa spadaš među one mlade autore koji su
tek krenuli.
Edo: Šuti.
O
tome kako će Ripper (možda) uspavati Pipse
Edo: Nego, nešto mi je palo
na pamet dolazeći ovamo. Ripper, ti radiš dosta
dugo, imaš četiri albuma iza sebe, niz koncerata,
a došao si ovdje, isto kao i ja, i parkirali smo
svoje guzice u Bureku, gdje je kava 5 kuna,
i gdje nema piva, dok drugi parkiraju svoje brodove
od sedam milijuna maraka u nekim marinama, i briga
ih za sve. Ukratko: jasno mi je da se ovdje ne može
živjeti od pisanja, ali sam vjerovao da se od glazbe
odlično živi. Meni je to malo blesavo, jebiga, deset
godina si u glazbi, ili koliko već, radiš nešto,
napravio si dobrih stvari...
Ripper: Sad, kako da to ne
zvuči patetično... Ja imam jednu šansu u životu
koju rečena gospoda u jahtama nemaju, ja ću se sutra
ustati i upitat ću petak: O, petče, što da radim
danas, jebote?, a oni će rmbat po svojim glupim
poslovima, imaju čak i raspored dosade. Ja se ne
bih mijenjao, ni za kakvu lovu. A kao što vidiš,
i dalje pušim bijeli Marlboro, uredno pijem
makijato, i to ću raditi kad vi propadnete, svi
skupa. Kad se bude proizvodila jedna jedina kutija
Marlbora, ja ću je uzeti, tak da znate, da
se ne bi klali oko toga. Zadovoljan sam tom pozicijom,
pogotovo što sad pričate s čovjekom, da odmah otkrijem,
kojem se, recimo to tako, bend raspao. Raspao mu
se život po šavovima. Ali i dalje imam neku sreću
u sebi.
Edo: Samo malo, čuo sam nekakve
priče po kvartu o razlazu Pipsa, ali to slušam
već godinama, a vi se uredno držite skupa, snimate.
Hoćeš reći da je to konačna stvar, benda više nema.
Ripper: Pa nema ga u onoj formaciji
u kojoj su ga ljudi navikli gledati. Pipsi
postoje, i bit će vrlo aktivni od studenoga nadalje,
a onda bi se vrlo lako moglo desiti da ću 2001.,
odlukom koju ću donijeti u najviše pet minuta, uspavati
bend na neko vrijeme. Izgledat će tada ko Walt Disney.
Nekako, Pips&Chips&VideoClips vežem
uz svoje djetinjstvo, mada kad osnuješ bend u 26
godini to i nije neko djetinjstvo. Pristalica sam
teorije koja kaže da je prva ploča djetinjstvo,
i nema veze koliko sam godina tada imao po osobnoj
iskaznici. Mislim da je došlo vrijeme da muzika
koju radim metamorfozira u nešto drugo.
Barney: Je
li to razlog što Pipsa nije bilo na Zagreb
gori?
Ripper: Više je razloga. Ja
sam već okupio ekipu koja je sigurno mogla odsvirati
četrdesetak minuta, da bih začepio usta onima koji
tvrde da bend trenutačno nije u stanju svirati.
S druge strane, sudjelovanjem Partibrejkersa,
koji su definitivno odličan bend, bilo je jako malo
manevarskog prostora da se s organizatorom bilo
što dogovara u svoju korist. Naime, osiguravši Partibrejkerse,
prestali su kontakti i pogađanja oko nastupa ostalih
izvođača. Drugi su mogli nastupiti, ako su htjeli,
ali po procjeni organizatora Partibrejkersi
su bili dovoljan mamac za publiku. Mislim da sam
u ovom gradu gazda, i neću se dovoditi u defanzivnu
poziciju. Ponovit ću, Partibrejkersi, pogotovo
za otišle članove Pipsa Kraljića i Tristana,
najbolji su bend na svijetu. Ne dijelim do kraja
to mišljenje, ali mislim da su oni izuzetan bend.
Zapruđe
i Utrine - dva su kvarta bratska ...!?
Barney: Palo
mi je na pamet kako je Edo burno reagirao na ono
da si kralj Zapruđa i Utrina. I samo zato što ja
već dvije godine živim u Zapruđu pristao je iz Utrina
doći u Burek. Inače je predlagao da se nađemo
na tramvajskoj prugi, točno između tračnica, na
ničijoj zemlji.
Ripper: Gospodin Popović bi
trebao znati da se nalazi pod mojom jurisdikcijom.
Edo: Trenutno je to točno.
Inače, riječ je o mistifikaciji dvaju kvartova koji
su meni izuzetno dragi. Kad govorim o Utrinama,
mislim na Zapruđe, i obrnuto.
Ripper: Ja ne. Tako govore
samo dotepenci. Njima je to isto.
Edo: Neka je. Utrine i Zapruđe
dva su kvarta bratska, njima se ponosi čitava Hrvatska.
Trebao bi uglazbiti ovaj tekst.
Ripper: Iskreno rečeno, a možemo
ovdje igrati glavomet do besvijesti, ali kad spustimo
loptu na zemlju: boli mene kurac i za Zapruđe i
za Utrine. Prestar sam da bi me na to hvatali. U
svojim radovima završio sam s tom tematikom, nekako
sve ima svoj kraj. Priča sa Zapruđem i Utrinama
morala bi biti gotova. Ja sam sad vrlo slučajno
u kvartu jer sam već duže vrijeme odseljen.
Barney: Otišao
si na sjever grada.
Ripper: Da, na sjever.
Edo: Ripper je tu potpuno u
pravu. Ovo može biti dobra ili loša zajebancija,
i ništa više. U novoj prozi koju pišem, a ti ćeš,
Barney, ako budeš dobar i ako ćeš potegnuti dobru
lovu, dobiti taj rukopis, govorim ponešto o tom
odrastanju. Odrastao sam u Dubravi, gdje sam se
dokotrljao iz Bosne, i kao djetetu Dubrava mi je
bila čitav svijet, a kino Bratstvo najčarobnije
mjesto na svijetu. I bilo je tako sve dok nisam
počeo otkrivati Zagreb. U šestom osnovne išao sam
u sva zagrebačka kina, putovalo se tada uglavnom
na pulferu, osim u ona zajebana kina na Trnju i
Trešnjevci, di su te lokalni žicari tukli i derali
do kože. Pa su onda došli drugi gradovi, pa preko
granice... Hoću reći, Pipse se s jednakim
guštom, tko ih voli, može slušati na bilo kojoj
točki ove kugle, i samo to je važno. Sve ostalo
nije spomena vrijedno. Njihovu prvu kazetu imao
sam u autu i furao sam je svuda sa sobom. A onda
su mi ukrali auto, i kazetu.
Barney: Je
si li ti nosio Edinu knjigu na put?
Ripper: Jesam, nosio sam je
na dodjelu zadnjeg Porina. Priznajem da ja
jesam kompilator. Nisam ja izmislio muziku, ali
ako mi je u dva posto slučajeva uspjelo biti originalan,
ako sam uspio spojiti stvari koje se do tada nisu
mogle čuti, to je dobro. Popovićev San žutih
zmija je, po rečenici, meni najbitnija knjiga
koju sam pročitao u zadnjih pet godina. Šest, sedam.
I toliko sam pokrao te knjige, toliko sam rečenica
izvadio, ali ne nasumce, već rečenica koje su meni
bitne, da će me vjerojatno Popović tužiti. Mislim
da sam skinuo 30-40 njegovih rečenica i rečeničnih
sklopova.
Edo: Neću te tužiti.
Ripper: Ne, ne, gledaj, bit
ćeš neugodno iznenađen. Stvarno, reći ćeš: prijatelju,
ovo je neukusno, ovo je moja rečenica.
Edo: To je u redu. Ovom prilikom
velikodušno ti poklanjam sve te rečenice.
>>
sljedeća stranica
