Virtualna knjižnica za 21. stoljeće
razgovor s Nenadom Prelogom

Kako je došlo do toga da je Hrvatska tj. Leksikografski zavod "Miroslav Krleža" nositelj projekta "Srednjoeuropska virtualna knjižnica za 21. stoljeće"?

Na sastanku ministara kulture zemalja članica CEFTA-e i pridruženih članova odnosno promatrača, održanom u svibnju 1996. u Bratislavi prihvaćena je inicijativa (potekla od strane predlagača ovog projekta Leksikografskog Zavoda "Miroslav Krleža") o započinjanju projekta Srednjoeuropske virtualne knjižnice za 21. stoljeće. Temeljna ideja projekta bila je unaprijediti suradnju zemalja Srednje Europe na području razmjene kulturnih informacija i korištenja najsuvremenijih informacijskih tehnologija. Nakon toga ovaj je projekt prihvaćen na sastanku zemalja SEI (Srednje Europske Inicijative) koja okuplja 19 zemalja iz ovog područja Europe i dalje se radilo u okviru tog programa kulturne, političke i gospodarske suradnje. Treba spomenuti da je to jedan od rijetkih projekata koje koordinira Hrvatska.

Molimo Vas da nam ukratko predstavite projekt i ukratko elaborirate što se njime želi postići.

U okviru projekta Srednjoeuropske virtualne knjižnice radi se na uspostavljanju "knjižnice" koja ne bi imala fizičku lokaciju, već samo zajednički sustav obrade i prezentacije informacija što bi omogućilo korisnicima (diljem svijeta) "šetnju" među virtualnim policama na kojima bi bile smještene novoizašle knjige svih zemalja koje sudjeluju u ovom projektu. Naravno, ova se knjižnica nikako ne zaustavlja na nekoj imitaciji postojećih, stvarnih knjižnica već omogućava i veze koje su nemoguće u baratanju s konvencionalnim dokumentima. Tako se na primjer podrazumijeva upućivanje na informacije o recepciji pojedinog djela u javnosti (prikazi, recenzije), zatim i povezanost s autorima djela (podaci o piscima, ili čak i direktna komunikacija putem e-maila, video-sastanci i sl.), a u prvoj fazi se ne bi na mrežu stavljali integralni tekstovi djela, već samo najvažniji podaci (naslovna stranica, sadržaj, sažetak itd.).

U kolikoj su mjeri ljudi iz struke u Hrvatskoj pokazali interes za projekt?

Interes je pokazan na razini znatiželje (da vidimo) i na razini načelne suradnje (mogli bi nešto skupa načiniti); no ipak smo većinom radili sami, koristeći kao suradnike kolege ili kolegice s fakulteta (Filozofski fakultet, Fakultet organizacije i informatike, Fakultet političkih znanosti) te nešto manje iz drugih institucija (npr. Nacionalna i sveučilišna knjižnica). Sama prezentacija virtualne knjige u okviru sastanka predstavnika zemalja SEI pobudila je neočekivani interes budući da nije bila posebno najavljivana.

Kako procjenjujete primjenu digitalnih tehnologija u hrvatskim knjižnicama, pa i uopće u tzv. knjiškom millieu u nas?

Knjižnice su jedno od područja u kojima se računalo počelo izrazito rano koristiti. Prvi programi za katalogizaciju te pretraživanje fonda u našim knjižnicama pojavili su se pred 13-14 godina (bio je korišten "dBase"), a od tada su upravo knjižnice dulje vremena prednjačile u informatizaciji ustanova kulture. Nažalost, kao i na mnogim drugim stranama, paralelno su se razvijali različiti programi namijenjeni računalnoj podršci rada u knjižnicama pa i dan danas postoje najmanje tri koja se nešto više koriste. Sama po sebi ta činjenica ne bi morala biti loša da je osigurana međusobna komunikacija tih programa, razmjena podataka i sl. Ipak, relativno oskudna sredstva (dok ih je bilo) trošila su se stoga na različite projekte i stoga danas u stvari nemamo jedan opće prihvaćen pristup na tom području.
Interesantno je uočiti da malo pomalo muzeji danas preuzimaju ulogu koju su ne tako davno imale knjižnice. Zlobnici će možda kao jedan od uzroka tom zaostajanju navesti da je današnja ekipa u Ministarstvu kulture uglavnom muzeološke provenijencije, no to sigurno ne može biti potpun odgovor, jer je taj proces zaostajanja započet mnogo ranije.
Danas neke naše knjižnice preskaču onu fazu razvoja koja je u svijetu trajala (kako gdje) i desetak godina, fazu javno dostupnog kataloga (tzv. "OPAC"), koji je za mnoge bio uvod u mrežni način rada. Stoga neki idu na Internet direktno iz knjižnice koja nije do sada imala gotovo nikakvog iskustva s pretraživanjem i pronalaženjem kataložnih zapisa što će sigurno stvarati nove teškoće. Konačno, na velika zvona najavljivan projekt umrežavanja svih knjižnica u zemlji - NISKA, za sada još nije "prohodao".
Pa ipak, u mnogim knjižnicama se mladi po prvi put sreću s računalom i one i dalje imaju važnu ulogu u povećanju informacijske pismenosti, posebno mladih. U tome im treba pomoći.

Trenutno radite na projektu knjige Ratka Cvetnića "Kratki izlet". Kako je zamišljen taj projekt?

Nemoguće je u svega nekoliko redaka ispričati što smo sve željeli reći odnosno pokazati s projektom Kratkog izleta, nadam se uostalom da će ga uskoro moći čitati/gledati/slušati i mnogi znatiželjni korisnici. Sam pojam virtualne knjižnice izmiče jednoznačnoj definiciji. Elektronička ili digitalna knjižnica u prvom redu podrazumijeva pretražljive i javno dostupne (prije putem posebnih mreža, a danas putem Interneta/Weba) kataloge; i eventualno dostup punom tekstu objavljenih (ili neobjavljenih) djela. Virtualna knjižnica se može definirati na dva načina: s jedne strane riječ je o potencijalu dostupnih informacija, pa na neki način knjižnica nastaje svakim našim pretraživanjem, a čine ju svi oni dokumenti koji su izlučeni (iz skupa dostupnih dokumenata) temeljem neke njihove zajedničke karakteristike koja je kao uvjet postavljena u pretražniku ("search engine"); s druge strane u virtualnoj knjižnici su (u pravilu) pohranjeni virtualni dokumenti koji se temelje na novoj organizaciji informacija i na višemedijskom prikazu informacija što omogućava izravan pristup dijelovima teksta, odabir proširenja teksta (slikovna, zvučna ili video informacija), te interakciju s ponuđenom cjelinom dokumenta (stvaranje osobnog redoslijeda ulaska i napredovanja tekstom, odnosno njegovog korištenja).
U ovom trenutku naravno većina autora još ne stvara djela koja bi bila namijenjena takvim virtualnim knjižnicama, pa nam preostaje jedina mogućnost - "prevođenja" postojećih djela (ako je moguće uz pomoć autora) u virtualni oblik. Upravo je to bio i naš projekt.

Tradicionalisti će takav projekt vjerojatno doživjeti kao još jedan napad na knjigu čija je perspektiva, zbog doduše drugih razloga, vrlo sumorna u Hrvatskoj?

Ne vidim da je riječ o napadu, dapače, riječ je o komplementarnom izdanju koje proširuje granice izdanja na konvencionalnom mediju. Imate li uvijek na raspolaganju rječnik toponima ili osobnih imena kada čitate knjigu? Zanima li vas učestalost korištenja riječi u nekom djelu. Sigurno ste zaboravili što je rečeno u bitnim kritikama ovog romana, a o polemikama da i ne govorimo. Znate li bilo što o autoru ovog djela, gdje je išao u školu, što je radio prije no što je mobiliziran? Niste li poželjeli pogledati kako izgleda Popovo polje, čuti neku od pjesama koja čini Cvetnićev "Balkanto", prošetati virtualnim prostorom ugla Gundulićeve i Massarykove ulice...
Sve to što ne možete učiniti s papirnatim izdanjem (i još mnogo više...) možete pokušati učiniti s ovom prvom virtualnom knjigom.

Korištenje multimedije omogućava i jedno novo, drugačije čitanje literature. No, ne postoji li opasnost da se izgubi original, da čitatelj zapravo konzumira određenu elektronsku interpretaciju tog djela. Da li je možda rješenje u tome da sam autor bude i autor elektronske/multimedijske verzije svoga djela?

U pravu ste i zato smo mi imali sreću što je autor bio živ i zdrav i što je s nama surađivao u nastanku ovog djela. Sigurno će nam biti teže raditi s Krležinim ili Matoševim djelima kada ćemo samo moći pretpostavljati koje bi se asocijacije javile autoru na pojedinim mjestima njegovog djela.

Kako u Vašem slučaju konkretno izgleda suradnja s Ratkom Cvetnićem?

Nalazili smo se desetak puta, jednom smo ga snimali (digitalnom kamerom) kako čita svoje djelo, drugi put smo kopali po njegovom stanu za ostacima uniforme i oružja, treći put smo skupa prolazili tekst i birali slike, crteže, objekte...

Kada bi projekt mogao biti dovršen, i da li će u konačnici čitatelj usporedo koristiti "papirnato" izdanje Cvetnićeva romana i njegov "elektronski odraz"?

Uskoro, vjerujem da će se novo papirnato izdanje i ovo virtualno na CD-ROM-u pojaviti na tržištu u svibnju.

I na kraju, kako Vi vidite budućnost knjige u 21. stoljeću?

Nova informacijska tehnologija će tumačiti i proširivati postojeće sadržaje, ali će biti i sve više djela koja će biti pisana za taj novi interaktivni (multi)medij. Još uvijek ćemo dobru staru knjigu rado sa sobom uzeti u krevet ili kadu, ali sve više ćemo koristiti i elektronsku knjigu kad god želimo gledati dalje, više i bolje. Knjiga kao oblik prezentacije informacija će sigurno ostati kao jedan od mogućih medija, ali - na području pričanja priče - više neće biti sam.

Home - Igra - Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni - Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič kroz galaksiju - Slike s izložbe