| Kad je osnovan Austrijski kulturni institut u
Zagrebu?
Austrijski kulturni institut postoji u Zagrebu od 1953. godine. Za svo vrijeme
trajanja bivše Jugoslavije moji prethodnici su upravo iz Zagreba koordinirali sve
aktivnosti po drugim krajevima zemlje, iako je kulturni ataše bio u veleposlanstvu
Austrije tada u Beogradu. Nakon novonastalih promjena početkom devedesetih u Beču je
odlučeno da Austrija mora imati kulturne institute u svim susjednim zemljama, pa ih tako
imamo u Pragu, Budimpešti, Milanu i u Rimu. U Ljubljani imamo kulturnog atašea, koji
naravno ima predviđeni budžet, kao i u Bratislavi, ali nema Instituta. Ja tako
nisam u zagrebačkom veleposlanstvu Austrije, već sam direktor Kulturnog instituta,
koji radi samostalno, iako sam naravno, u stalnoj vezi s veleposlanstvom.
Koji je opis Vašeg posla u Hrvatskoj?
Ja sam stigao 1995. godine, u vrijeme kad se počela smirivati ratna situacija. Tada
smo već od rujna mogli početi raditi svuda po Hrvatskoj. Odmah sam na početku postavio
cilj proširivanja aktivnosti po cijeloj Hrvatskoj, više izvan Zagreba. Ured jest u
Zagrebu, ali željeli smo pronaći partnere na terenu. Već 1996. godine smo tako imali
trideset i pet partnera izvan Zagreba. To znači ljude po drugim gradovima Hrvatske, od
Novigrada gdje smo sa Boškom Petrovićem sudjelovali na organizaciji Jazz ljeta,
do Pule, Labina s Art Expressom, Hvarskog kazališta, u Osijeku smo osnovali
Hrvatsko-austrijsko društvo i biblioteku, u Čakovcu smo organizirali koncerte.
Željeli smo bolje upoznati ljude po raznim krajevima i uspostavom tih mostova vidjeti
što koga i gdje zanima i dobiti od njih poticaje za dalje aktivnosti. I vi i mi imamo
određene predodžbe o tome i što je Hrvatska i što je Austrija. Ali mi zajednički, bez
problema, na primjer, možemo govoriti o prošlosti. Kad je 1996. bila tisućita
godišnjica Austrije, mi smo govorili o zajedničkoj proslavi, jer dobar dio te povijesti
mi zajednički dijelimo. Zašto ne bismo, na neke druge načine, dijelili i budućnost?
Austrija je ostavila po Hrvatskoj puno spomenika kulture, kazališta u Zagrebu i Rijeci,
svjetionici po moru uglavnom su nastali u doba Austrougarske, što može nositi prikladan
simbolički naboj. Također, to moram reći, nismo htjeli da ti mostovi budu jednosmjerni,
već smo željeli vidjeti što te nove ljude koje upoznajemo zanima iz Austrije, da nam
kažu, predlože što bi htjeli raditi, pa da to onda, eventualno, zajednički ostvarimo.
U tri i pol godine što ste ovdje, radilo se puno toga, no što biste izdvojili kao
osobito značajne projekte?
Svakako bih izdvojio Susrete izdavača u Pazinu, koji se od 1996. događaju jednom
godišnje, polovicom svibnja. Ti trodnevni susreti možda na neki način objedinjuju ono
što zapravo želimo raditi. Mi želimo uspostaviti dugotrajne veze. To je počelo tako da
smo austrijski izdavač Wiesel i ja otišli u Pazin i tamo upoznali ljude koji su
nam pričali o Pazinskoj jami, Julesu Verneu i Danteu. Tako se, možda slučajno, rodila
ideja da u centru Istre napravimo te susrete izdavača. Mišljenja sam da su upravo
izdavači glavni komunikatori književnosti. Lijepo je kad se upoznaju autori, ali ako
nema onoga koji će knjigu proizvesti, onda će do pravih veza teško doći. Doveli smo
izdavače iz Hrvatske, Austrije, Bosne i Hercegovine i Slovenije i pokušali oformiti krug
ljudi kojima je zajednički interes međusobno upoznavanje. Postoje, dakako, sajmovi
knjiga, poput frankfurtskog ili onog u Leipzigu, ili u Pragu, ali to su preglomazna
događanja. Za manje izdavače, a o takvima je ovdje riječ, tamo je teško uspostaviti
prave kontakte. Pokušali smo Susrete utemeljiti regionalno, i tu je uvijek bilo
prisutno oko petnaest ljudi, pa je komunikacija bila laka i jednostavna. Svaki se izdavač
tamo predstavi, što i kako radi, te što očekuje od samih Susreta i drugih
partnera. Na kraju svakih susreta upriličili smo krajnje službeno, protokolarno, da se
zapiše dogovoreno i da se onda, za godinu dana, vidi što je od planirane suradnje i
ostvareno. Ne ostvari se, dakako, sve ono što je planirano, možda deset posto, ali
dogode se i suradnje van onih koje su bile dogovorene na skupu. Ipak, vidite, dogodilo se
da Damir Miloš, mlađi autor koji je ovdje izdao već puno knjiga, dobije priliku da
njegov roman Nabukodonozor izađe u Austriji, u njemačkom prijevodu. Austrijska
kulturna organizacija Kulturkontakt je također, preko nas donirala nagrade od 25
000 šilinga za prevoditelja i 25 000 šilinga za književnog autora, u smislu stimulacije
za dalji uspješan rad. Prošle godine te su nagrade iz Hrvatske dobili Nikica Petrak i
Damir Miloš. Petrak je preveo Schorchkea i priredio novo izdanje Kulture novog vremena
Egona Friedella. Sada se sprema prevesti Friedellovu Kulturnu povijest Grčke.
No, na primjer, 1996. godine smo tu stipendiju dodijelili Davoru Šišoviću iz Glasa
Istre, za projekt Julesa Vernea u Pazinskoj jami. Ta je knjiga sada u zadnjoj fazi, no
što je zanimljivo, jest da je iz toga nastao Jules Verne klub. Klub izdaje
časopis koji izlazi svaki treći mjesec, preko interneta su povezani sa svim takvim
klubovima u svijetu, i koliko se god to činilo možda bizarno, tako nešto je važno za
kulturni identitet grada, u ovom slučaju Pazina. U Pazinu ćemo također osigurati jedan
stan u kojemu će neki autor moći živjeti neko vrijeme i pisati, stvarati mjesec dana,
kao gost grada. Od njega će se očekivati jedino da na kraju napiše jedan list, na
kojemu će biti potvrda da je tamo bio, uz eventualno kakvu knjževnu večer.
Je li vaša suradnja usmjerena samo prema malim izdavačima, ili ste potpomagali i one
veće? Jeste li sudjelovali u knjizi Bečka moderna, Viktora Žmegača?
Da, Matica hrvatska je dobila potporu, iako to u knjizi ne piše. Školska
knjiga je također naš partner, primjerice, to je knjiga Damira Barbarića Beč -
Zagreb, ali ipak nastojimo više kontaktirati manje, fleksibilnije, izdavače. Ove
ćemo godine na susret izdavača pozvati čovjeka iz Harder naklade iz Mü nchena,
a njihovi su programi vezani za jugoistok. Morate znati da je austrijsko tržište
ograničeno na osam milijuna stanovnika, dok je njemačko deset puta veće. Ako se nešto,
dakle, s hrvatskog prevede na njemački, onda je puno elegantnije i lakše ponuditi to
preko Austrije u Njemačku. Sama Austrija to ne može. To je pokušao nakladnik Wieser.
Dževad Karahasan je tako napravio veliku karijeru. Njegova su djela prvo tiskana u
Austriji i kad se vidjelo da imaju prođu, plasiran je dalje na njemačko tržište, kod Rowohlta
u Berlinu. Nedjeljko Fabrio nije, na žalost, tako uspio, s Berenikinom kosom, koja
se slabo prodaje. Austrija pokušava otvoriti vrata prema Europi, jer se ne može
očekivati od Francuza i Engleza da imaju takav sličan odnos, jer su i prostorno i
duhovno znatno udaljeniji.
Možete li nam navesti koji s kojim ste izdavačima do sada surađivali u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj su to bili Meandar, Antibarbarus, Durieux, AGM,
Erazmus, NZMH, Naklada CASH, Libar od Grozda, Naša sloga,
već spomenuti Školska knjiga i Matica hrvatska i konačno Moderna
vremena. Radili smo i s nekim izdavačima u Bosni i Hercegovini i u Sloveniji.
Oprostite, znači li to da su Vam se obraćali, ovdje u Zagrebu, i nakladnici
susjednih država?
Da. Ali to je posljedica susreta u Pazinu. Zato je Pazin i odabran kao mjesto susreta
izdavača cijele ove šire regije. Pokušat ćemo ove godine dobiti i nekoga s Kosova i iz
Italije, iz Rumunjske i iz Poljske. Pokušat ćemo napraviti nešto slično onome što je
nekada bio Motovunski krug, u vrijeme socijalizma. Pazin bismo željeli pretvoriti
u prostor literature. Ove ćemo godine tamo raditi predstavu po Danteu i Julesu Verneu,
jer predaja kaže da Dante jest bio u Pazinu i stajao pred Pazinskom jamom i tamo dobio
inspiraciju za ulazak u Pakao.
Kakva će to biti predstava?
Dante se vraća iz pakla, trebao bi ga igrati Vili Matula, i govori kao čovjek s ruba
srednjega vijeka koji je zakoračio u moderno doba i koji je preko jezika pokušao
otvoriti nove prostore. On govori o svojoj koncepciji svijeta, kao čovjek u čvrstoj vezi
s Bogom i govori kako čovjek nije sam po sebi čovjek već ga njegovi čini takvim
učine. Put u središte Europe bi trebao biti naziv ovih susreta i tu dolazimo do Jules
Vernea. Dante će nas zamoliti da na male papire napišemo vlastite vizije o Europi i te
papire ćemo staviti u male drvene brodiće. Svaki izdavač koji bude prisutan tako će
odaslati svoj brodić, sa svojom porukom i svijećom u rječicu koja će sve te poruke
odnijeti u jamu, prema središtu Europe. To je kraj prvog dijela. Nakon toga ćemo se
popeti na tvrđavu, gdje će Jules Verne pričati što je za njega bio Matijas Sandorf
(koji se dijelom događa u Pazinu). Govorit će i tome kako on vidi čovjeka na rubu
devetnaestog stoljeća i o mašti. Tijekom ovog stoljeća vidjeli smo da čovjek ne može
opstati samim razumom, već mora imati vizije i on će nas zamoliti da i u budućnosti ne
izgubimo tu važnu komponentu našega postojanja. Za ono o čemu je on pisao ljudi su tada
mislili da se neće nikada ostvariti, a danas su te stvari najnormalnije, i podmornica i
put na mjesec itd. To su dakle bile realne vizije.
Te tekstove ćete Vi napisati?
Da. Ali ja ću napraviti tek shemu po kojom će glumci, zajedno sa mnom doraditi tekst.
To će se odigrati 14. svibnja, na samom početku ovogodišnjeg susreta izdavača u
Pazinu. Želio bih da drugi glumac bude iz Istre ili te regije. U trećem dijelu te
predstave nastupit će sami izdavači i oni će na neki način zaključiti kako danas tu
dvojicu značajnih povijesnih ljudi vidimo u današnjem kontekstu.
Imate li još kakvih planova za ovu godinu?
Austrijski kulturni institut ima namjeru izdati svoj časopis, možda još i prije
ljeta, da se na jednom mjestu nađu teme i mogućnosti suradnje koje naš institut nudi.
Časopis će se nazivati AEIOU, što je možda na prvi pogled naobično, ali je
tipično austrijsko. To je bila omiljena rečenica Friedricha III., a znači Austria e....
in orbi ultima, Austrija će ostati zadnja na svijetu. U vrijeme kad je Graz bio glavni
grad Austrije, on je to napisao na zid. Časopis će biti iskorak prema nobim
tehnologijama, prema Web stranicama, ali to su tek planovi za dalju budućnost. Na
ovogodišnji susret izdavača u Pazinu doći će i predavači, profesor Hödl iz Austrije,
koji se bavi srednjim vijekom i on će govoriti o putevima koji su se kroz povijest
ukrštali po Istri, profesor Slobodan Prosperov Novak govoriti će o suvremenoj situaciji
u književnosti Srednje Europe, dakle sa stručne strane to će svakako biti zanimljivo.
Taj susret u Pazinu je, dakako, prvenstveno susret izdavača, no mi želimo da bude i
susret prijatelja i zato se toliko trudimo napraviti prije svega pravu atmosferu.
Home - Igra
- Pomoć
Gutenbergova galaksija - Prodavaonica tajni -
Vremenski stroj - Zadovoljstvo u tekstu - Tako
je govorio Zaratustra - Sto godina samoće - Vodič
kroz galaksiju - Slike s izložbe
|
